Otpjevni psalam na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje
U jubilarnoj godini sv. Ignacija, o 500. godišnjici njegova obraćenja, u kojoj nastojimo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofsko-teološkom institutu, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana u onom poietičkom dijelu, pod nazivom: Kako danas žive psalmi?. Za uzdizanje duše, za predah i prikupljanje snaga, za molitvu, za razmatranje Kristove Muke…
Ps 22,8-9.17-20.23-24
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Eli, Eli, lama sabahtani?
Svi koji me vide podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Boga, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.
Razdijeliše među se odijelo moje
i za moje halje baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Sad braći ću naviještati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji ga se bojite, hvalite Gospodina!
Svi Jakovljevi sinovi, slavite njega!
Svi vi, Izraelci, njega se bojte!«
