Uz današnje Evanđelje: utorak 18. tjedna
Farizejsko srce pismoznanca prilazi ti kao što će ti učenici prići. Ali ako sam farizej onda – jao! – ne dolazim pitati, zamoliti, ni razgovarati, nego napadam i optužujem. Ti si Učitelj. Oni tvoji učenici krše predaju. Krivi su, ti si kriv! Zanemaruju propisana obredna pranja. Svoj kruh blaguju, a da nisu prije toga obavili sakralne kupke. Prijestupnici ne poštuju što su naraštaji pred nama odredili i što starješine nadziru.
Ti koji imaš vlast nisi slabašno, uvrijeđeno ustuknuo, nego razotkrivaš još već zlo: Zapovijed koju je Bog i Gospodin izrekao – tvoju zapovijed – gazimo iz našega pukog običaja i ljudske tradicije.
Sada ti k sebi cijelo mnoštvo pozivaš. Zoveš nas da ti priđemo. Sve nas okupljaš oko sebe. S autoritetom proglašavaš kako su naše riječi moćne. Mogu sve uprljati, iznakaziti i dokinuti svu svetost i čistoću, učiniti nečistim.
Jelo koje u usta stavljam, koje je Božji dar, ne može zaprljati dušu. Ali ono što svojim ustima govorim može čovjeka u cjelini zatrovati i zagaditi.
Učenici ti s dobrom nakanom, izbliza napominju da je tvoja riječ skandalozna za farizeje. A ti i opet ni trunka ne odstupaš, nego ističeš farizejsku zaslijepljenost koju valja napustiti. Mogu se iz vlastitih pogrešnih uvjerenja samom sebi za lažnog vođu postaviti i druge ukrivo voditi. Samo se u krug vrtim i mučim, proganjam, napadam, optužujem. Ploda nema. Oholo se na svoju moć oslanjam i propadam.
Zato te molim: svojim me Svetim Duhom blaženo prosvijetli, ukloni opnu s mojih očiju. Čudesno mi uspostaviti duhovni vid. Ti me, jedini Vođo, Mesijo, povedi. Operi me i čuvaj od one prave ubojite duhovne prljavštine.
Iščupaj, iskorijeni sve što Otac nije zasadio u ovom svojem vrtu! Oslobodi nas od svih naših odredaba koje nisu u skladu s tvojim božanskim Zakonom! Daj da se svim srcem vratimo tvojoj zapovijedi koja donosi život!
4. 8. 2026.
