U danima kad se već spremamo na proslavu blagdana svetoga Blaža vrijedi uložiti napor da proniknemo, da usvojimo veliku povelju naše vjere – blaženstva. Pred cijelom Crkvom neka odjekne glas Isusovih blaženstava. Na nedjeljnoj Euharistiji slavimo dan velike utjehe koju Otac nebeski daje. Slavimo dan Gospodina našega Isusa Krista, koji je sve dao, sve je izgubio – da potom opet zablista kraljevskom slavom Očevom.
Blago nama jer smijemo pred Božjim milosrđem skrušeno priznati svoje grijehe kojima smo stvarali nemir, bili bahati i oholi pred bližnjima i pred zemljom na kojoj živimo. Priznajemo grijehe kojima progonili smo jedini druge u svojim obiteljima, dopuštali da nečistoća obuzme naše srce. Spasitelj dolazi! Pokajmo se!
Pred blagdan svetoga Blaža, svetoga Vlaha koji ujedinjuje Jug sa Sjeverom najbolje možemo shvatiti kako Gospodin Isus, Učitelj i Spasitelj, govori cijelom mnoštvu na kojemu je oči svoje zaustavio.
Koliko puta smo osjetili svu svoju bijedu i ljudski jad, svoje siromaštvo, bilo zbog svojega grijeha, bilo zbog moćnika ovoga svijeta? Kako često nam je srce uhvatila žalost?! O kako dobro znamo što je to dubinska, vruća glad i žeđ za pravednošću! Da, Gospodin Isus nama govori.
Vjera se upoznaje upoznavanjem osnivača. Znamo već dobro da Krist u blaženstvima samoga sebe otkriva. “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” – pitat će jednom Gospodin odabrane, nasamo, u miru, kao da na ispitu želi provjeriti koliko su pažljivo slušali blaženstva. U našim lutanjima za karijerom i profitom, Isus je siromah koji je ostavio svoj dom i svaku zemaljsku plaću. Našem svijetu danas u kojem se s jednakom pažnjom pokazuje i prava ljudska veličina i poremećaj ličnosti – ista im je gledanost – blaženi Učitelj pokazao nam je našu duhovnu neimaštinu koja vapi za evanđeljem. On poznaje žalost zbog umrloga prijatelja Lazara, zaplakao je kao što ćemo svi mi plakati kod Spasiteljeva križa i njegova groba. Mi tvrdoglavo provodimo svoje nacrte, gazimo svoje bližnje, životno pravilo nam je novac, renome, dobar dojam. A Isus nas poziva da učimo od njegova krotka srca jer jedino tako možemo baštiniti ovu zemlju. U našoj najsuvremenijoj znanosti koja traži održivi razvoj – evo nam programa kako dalje: krotki će baštiniti zemlju.
Pred velikim svećenicima i farizejima, pred pismoznancima, starješinama naroda i sucem Pilatom Isus će do kraja iskusiti progon zbog pravednosti. Nakon što je davno Posljednja večera prošla, izbičevan, izrugan, gladan i žedan, na križu će još jednom zavapiti: Žedan sam! A sve zato da na uskrsni dan može proglasiti: “Mir vama!” Gubavca je ganut, ražaljena srca, prihvatio, nedodirljivoga dodirnuo i izliječio, dao mu čistoću. A mi smo Isusa nemilosrdno odbacili. Zato je sada pravi čas za obraćenje. Usrdno molimo: Izagnaj iz našega srca duha nečistoće da te možemo vidjeti!
Dobri Isus najavljuje utjehu koju samo Otac naš koji je na nebesima može dati. Kada smo u teškom žalovanju jer smo osobu koja nam je važna izgubili, samo nam Duh Tješitelj može pravo priskočiti u pomoć. Zato ga zazivamo. Zato na žrtvenik Gospodinov stavljamo svoju žalost.
U našoj čežnji koju od djetinjstva nosimo da doživimo pravednost, da naši odnosi budu u redu, jedino je Očeva ljubav pravi i potpuni odgovor. Sveta sitost, utaženost gladne i žedne duše Božji je dar. Zato na žrtveniku prinosimo s kruhom i vinom svoju glad i žeđ za pravednošću. Pa i onda kada Isus najavljuje veliku plaću koju primamo tek na nebesima, govori nam o onome što Otac daje. Zato na oltar stavljamo lažne optužbe, mržnju i pogrde koje trpimo.
Nije Gospodin Isus rekao: ja ću ukloniti vaš križ. Nije svečano proglasio da će božanskim mačem uništiti siromaštvo i žalost, sasjeći bahatost i glad i žeđ. Nije rekao da će nebeskom kaznom razbiti nečistoću i rat. Nije došao osuditi, nego spasiti! On je sam svojim križem na sebe našu sudbinu uzeo. Postao je jedan od nas da nam pokaže kako Otac djeluje. To je blaženstvo! Svatko od nas – već sada i ovdje – objekt je Božjega djelovanja. Božje milosrđe me milo dodiruje, liječi moje rane, odstranjuje rak mojega grijeha u svetoj ispovijedi; blaži moju bol, liječi me od uvreda i spašava od progonstva koje trpim zbog njega, hrani moju goruću glad i žeđ u svetoj pričesti.
29. 1. 2017.
p. Niko Bilić, SJ
