Kategorije
Duhovnost

Veliki četvrtak

U Hrvatskomu nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici, na Kalvariji, kod 14. postaje gdje Isusa polažu u grob, lijeva je ruka na Gospodinovu kipu izgubila tamnu boju i postala je zlatna. Od ljudskih dodira, doticanja puna osjećaja, poštovanja i molbe. Bog odgovara na našu potrebu za opipljivim, tjelesnim znakom. Veliki četvrtak blagdan je tijela – pravoga, ljudskoga tijela – koje je Božji Sin uzeo na sebe, otkupio ga i posvetio.

Bog odgovara i potvrđuje našu slutnju da se prava vjera u tijelu proživljava. Nije kršćanstvo religija pustih duhova u tmini, nego religija tijela Kristova. Samo dok častimo tijelo Kristovo, poštujemo ljudski život. Svjedoci smo danas kako se prezire i olako gazi ta Božja svetinja: ubijen je mladić u tučnjavi, ubijen svećenik u župnomu dvoru… Što je to s nama, ljudi? Zar Bog nije davno zapovjedio: »Ne ubij!« Veliki je četvrtak hitan poziv cijelomu narodu da se poklonimo tijelu Kristovu i tako iznova otkrijemo svetost života – života koji je Božji dar. Nitko nije izuzet od te obveze obraćenja. Moderna se kultura guši od interesa za životinje kućne ljubimce, diči se fitnis(fitnes?) i ljepota, a tako lako ubijamo – i druge, a nažalost i sami sebe. Veliki četvrtak kaže: Dosta!

S pravom se danas svaki vjernik osjeća jedno sa živom Crkvom po cijelomu svijetu, Crkvom koja je tijelo Kristovo. Doći će Hrvatska u Europu koliko god se otezalo i odbijalo. Doći će – mora doći – jer ima svoje poslanje da bude svjedok i apostol euharistije. Samo s euharistijskim Kristom kojemu je Otac sve predao u ruke može se ostvarivati zajednički život po Božjemu zakonu. Samo s pashalnim janjetom na stolu vjernik prelazi granice vlastite kuće i traži koji je to susjed koji će se pridružiti njegovu očinskomu domu (usp. Izl 12,4). Zajednica se stvara tako da se pripazi koliko je svakomu potrebno da se nahrani! Snaga Pashe oslobađa od velika grijeha koji je cijeli narod držao u ropstvu. Spašava ga od faraona koji tlači i izrabljuje ili pak od sasvim obična suvremenoga robovanja televizoru, kompjutoru i internetu. Bez sjedinjena s Kristom, bez unije s euharistijskim tijelom, ljudska unija nužno postaje žrtva pohlepe za bogatstvom, moću i svjetskom slavom.

Isus pashalnim slavljem posvećuje ljudsku dobrotu. Kada si nahranio gladna, Krista si nahranio! Kada si dijete ili nemoćna bližnjega okupao i oprao, Krista si poslužio! Na današnji dan euharistije svaki vjernik jest poput Ivana. Na misi Večere Gospodnje prislanja glavu na Kristove grudi, sasvim je blizu euharistijskoj tajni. Može čuti kako kuca srce koje je prožeto čežnjom da blaguje ovu Pashu sa svojim izabranima. Što će tražiti da mi činimo njemu na spomen, najprije on sam čini! Na aktivnosti počiva kontinuitet svetoga zajedništva koji je započeo još za Mojsijeva vremena prije više od 3000 godina.

Crkva danas gleda svećenike koji stoje na oltaru. Molitve Crkve oni Bogu prenose. Poput sv. Pavla predaju što od Gospodina primaju. Snagom Božjom posvećena ruka svećenička donosi nam kruh života, znakom križa svjedoči i potvrđuje Božje oproštenje. Život vjernika sveti je prinos Bogu koji svećenik na oltaru pridružuje Kristovoj žrtvi. Pogledajmo svećenike na oltaru i zahvalimo Bogu! Pogledajmo svećenike na oltaru i promislimo: što ću učiniti da se u mojoj obitelji mogu odazvati oni koji su pozvani?

Gospodin na Veliki četvrtak nastavlja svoje utjelovljenje. U Mojsijevo doba Gospodin je sišao jer je vidio muku i nevolju svojega naroda i želi ga izbaviti (Izl 3,8). Sada Božji Sin silazi s nebeskih visina da postane čovjekom. Njegovo će sniženje doći do krajnosti. Skida slavni plašt Učitelja i Gospodina, prigiba se, saginje do zemlje da bi dosegao noge svojim učenicima i oprao ih. Pere noge Jakovu i Ivanu, Filipu, Andriji i ostalima… Pere noge i Petru. Dopušta da dvaput zazovni Petrov »Ne!«: »Nećeš meni prati noge… Ne samo noge…« Isus čini što je naumio. Što je njemu raskajana grješnica učinila koja je mnogo ljubila, to on čini učenicima jer ih je ljubio do vrhunca.

Veliki je četvrtak blagdan Tijela koje će biti na križu raspeto i probodeno. Tijelo nedužnoga pashalnog Janjeta, bez mane pred Bogom i bez mane pred ljudima, bit će žrtva pomirnica za spas svijeta. Bit će u grob položeno. Njegova krv prokapat će s kapljama znoja, izlit će se pod ubodima trnja, provrijet će iz rane na boku. Ali mi već danas, na njegovu riječ i zajedno s njime, unaprijed slavimo žrtvu. Primamo trajan dar: kruh je tijelo, vino je krv. Njegov silazak među nas ljude dovršava se i postaje trajan u kruhu koji s neba silazi, u kruhu koji on daje, u kruhu koji se na oltaru lomi za život svijeta.

Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Vinograd Gospodnji

Jesen je blizu. U našemu su vinogradu vrijedni radnici. Zaposleni po cio dan, čak ni na objed ne dođu. Sunce žari svojim živim zrakama, a oni ubiru plodove i stavljaju grožđe u tijesak.

Nebesko kraljevstvo

Danas nam riječ Božja pred oči stavlja tajnu koja je u središtu naše vjere. Pamtimo, Krist Gospodin je s više usporedaba i slika opisivao činjenicu da Bog kraljuje. Danas za usporedbu o nebeskomu kraljevstvu uzima čovjeka. Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku domaćinu. Slika o Bogu i slika o čovjeku usklađene su u Kristu. Po utjelovljenju očuvano je i dostojanstvo Boga i dostojanstvo čovjeka. Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bližnjemu. Kraljevstvo Božje »izrađeno je« po mjeri čovjeka.

Kakav je to domaćin i gospodar o kojemu govori Evanđelje? Po čemu ćemo prosuditi da je Božje kraljevstvo stvarno na djelu? Koja je to radosna poruka koju danas slušamo!?

Biblijska revnost

Gospodar je revan i ustaje rano. Rano je jutro u Svetomu pismu naznaka prostora za susret s Bogom. Domaćin je aktivan. Sam odmah odlazi i traži radnike za svoj vinograd. Ne sjedi u vlastitoj raskoši i sebičnosti, okružen veleposjedom, nego izlazi na trg i sam odlazi po nadničare. Ne čeka da oni dođu i ne dopušta da moljakaju. Ide k ljudima.

I to, molim vas, ne jednom ili dvaput, nego: ujutro kada se razdanilo, pa u devet, pa u podne, pa u tri i napokon u pet poslije podne kada je radni dan već bio na samomu kraju. Kako je ustrajan! Pet puta – kako nam Isus prikazuje – brižni gospodar izlazi i nalazi ljude. Budno oko bdije cio dan. Premda je vlasnik vinograda i uživa njegove plodove, i vinograd uživa njegovu skrb i pažnju.

Dijalog i dogovor 

On nije despot koji bi tlačio i prisiljavao, nego – izlazi u susret ljudima-radnicima. Pruža im priliku da nađu posla. Pozivlje i obećava pravednu nagradu: »Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.« Triput izlazi k novim ljudima s tom spasonosnom porukom, kao neki prorok koji donosi nadu.

Domaćin ozbiljno uzima mišljenje najamnika. S njima na početku uglavljuje plaću. Zajednički, ugovorno ustanovljuju što će im donijeti kraj radnoga dana. Nije to tek samilosno i sažalno davanje od suviška, nego put k socijalnoj pravdi!

Rješava sukob

Pa i kada čuje mrmljanje kod isplate, ne odmahuje prezirno i s visoka. Ne bježi, nego rješava stvar u osobnomu susretu s bliskim, izravnim oslovljavanjem: »Prijatelju!« Znamo: tko prigovara Bogu, ne će napraviti pravi korak naprijed u svojemu životu prije nego što se otvorena srca, bez pridržaja, izmiri s Bogom.

Uzor-domaćin u svojoj nenametljivosti drži stanje po nadzorom. Zna kako se i do posljednjega časa nađu oni koji su »povazdan besposleni«. Oslobađa ih od malodušnosti i lijenosti. Otvara im mogućnost da budu korisni i nešto steknu. Zarada nije samo novac, nego i ispunjenje duše. A u vinogradu Gospodnjemu uvijek ima posla. Pa i na pretek.

Dolazi novih sedam dana. Crkva raste i zrije. Svećenik u crkvi donosi poziv od Domaćina i Gospodara vinograda da budemo kao onaj upravitelj kojemu je povjereno da isplati nagradu. Možemo li svakoga dana pronaći jednu osobu kojoj ćemo izručiti obilnu, natresenu i nabijenu mjeru Božje ljubavi? Pa makar je taj radnik došao tek u zadnji čas. Pa makar je već krajnje vrijeme da se prihvati spasonosna posla. Jer, evo Božje je kraljevstvo blizu, tu je nadomak.

(Iz 55,6–9; Fil 1,20c–24.27a; Mt 20,1–16a
25. nedjelja u liturgijskoj godini A i srijeda 22. tjedna)

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Vinogradari

Mt 21,33–43

Slušamo li poznatu prispodobu o zlim vinogradarima, osjećamo da nije vrijeme utjehe i smirene meditacije, nego čas oštra suda. Pitamo se jesmo li mi narod koji donosi plodove Božjega kraljevstva (usp. Mt 31,43)? Sveto pismo pred nas stavlja trenutak Božjega suda i na njemu smo, gle, mi sami pozvani prosuditi! Ako smo doista spremni poslušati Božju riječ, neka zazvoni nebesko pitanje: »Zašto sam,« pita Gospodin, »zašto sam se nadao i željno iščekivao dobre plodove, a kada ono sve pokvareno, izrod, opačina, devijacija?« Božji sud čas je istine koja jedina oslobađa.

Berba

Došlo je vrijeme plodova. Vrijedan vinogradar i ove godine okupio cijelo mnoštvo na berbu. Puno sunca, puno slatkoće u grožđu, sve dozorilo! Čas je za ubiranje plodova, vrijeme je žetve, a mi grješnici opiremo se svojom logikom udarca, ubijanja i kamenovanja (usp. Mt 21,35). Dobar je gospodar aktivan: šalje i šalje i šalje nove izaslanike po urod (ἀποστέλλω, 21,34.36.37). Sam je bio uložio napor, iskrčio je, okopao i ogradio pa je potom očekivao zakon – kada, gle, čovjek lakom! Umjesto pravednosti – krik potlačenosti! (usp. Iz 5,7).

Učitelj na kraju svoje pouke neuvijeno tumači da je vinograd kraljevstvo Božje (Mt 21,43). »Približilo se« (Mk 1,15), »među vama je«, »u vama je« (Lk 17,21) – reći će. Riječ je o onome najvrjednijemu i najdragocjenijem što kao ljudi nosimo u sebi. U čovjeku je sveti prostor Božjega prebivanja, hram Duha Svetoga – pisat će Apostol (1 Kor 6,19). Kraljevstvo Božje to je naše bogodjetinjstvo koje smo po krštenju primili. Postali smo djeca Božja, primljeni smo u baštinike. Uz Isusa, Sina, posinjeni smo. Evanđeoska pouka upozorava međutim da taj sveti dar može biti oduzet od nas. To je aktualna i važna opomena! Ljudska sloboda kojom smo obdareni strahovita je. Možemo se podložiti vlasti nekoga drugog kralja pa da više ne budemo u Božjemu kraljevstvu.

Sud

Evanđeoska je slika oštra i prodorna: Gospodar vinograda svakako dolazi u svoje vrijeme (Mt 21,40). Sud se zbiva. Osobitost Božjega suđenja jest da smo sami pozvani prosuditi i izreći pravorijek. »Dajte, sudite između mene i mojega vinograda!« – poziva Gospodin po proroku (Iz 5,3). »Što će učiniti gospodar s vinogradarima?« – pita Isus svoje slušatelje (Mt 21,40). Kao što je Izaija neskriveno pjevao o gospodaru i vinogradu i o kobi vinograda, tako i Učitelj Isus otvoreno iznosi upravo onima koji ne donose plodove bolnu pouku o vinogradarima pokvarenjacima. S njima uspostavlja kontakt i dijalog. Pred glavarima svećeničkim i narodnim starješinama (usp. Mt 21,23) točno opisuje svoju buduću sudbinu koju će oni svojom spletkom isplesti. To im on nudi priliku! Upravlja im žuran zov: obratite se! Zar ne vidite! Što to radite! Sami ste svjesni posljedica.

Drugi se vinogradari traže jer ovi će stradati, slažu se i oni sami (usp. Mt 21,41). Poziv je to na izvorno kršćansko obraćenje. Potreban je nov čovjek o kojemu će pisati sv. Pavao (Ef 4,24), čovjek po mjeri Kristovoj (4,13). Sud Božji razotkriva korjenitu opreku između traženih, dobrih plodova s jedne i ubojstva s druge strane, između vrijedna gospodara koji sadi, ograđuje, gradi i između podmukla odbijanja dužnosti. Ondje domaćin sa svojom logikom iznajmljivanja (ἐκδίδομι, Mt 21,33.41) daje, povjerava im svoja dobra i svoj vlastiti trud na skrb. Ulaže u njih. Ovdje razbojstvo i pljačka, izbacivanje i krađa baštine (Mt 21,39).

Namisli srca

U Isusovoj pouci dobivamo uvid u unutarnji svijet gospodara i njegove osobne perspektive i promišljanja: »Poštovat će moga sina«, očekuje on (Mt 21,37). Dobivamo uvid i u užas s druge strane, u intelektualnu pozadinu premlaćivanja, ubijanja i kamenovanja. Raskrinkana, razotriva se izopačenost, perverzija i hybris, duhovni tumor. Današnje doba gorljivo žudi za tim da prodre u intimu drugoga. Tako je to u medijima – na internetu, u novinama, na televiziji. Tako je to i u našim osobnim tračevima i ogovaranjima. Evanđelje nam u iznenađujućoj mjeri daje pristup i otvoren uvid. Evo, s jedne strane, Božji svijet dostojnosti i očekivana poštovanja prema ljubljenomu sinu. Evo i, s druge strane, mračna i paklena, krvava računica: »Hajde, ubijmo! Hajde otmimo baštinu!« (Mt 21,38). Pred nama se otkrivaju namisli srdaca. Tamo politika izgradnje, zaštite i iznajmljivanja, ljubazna, spremna domaćinova potraga za onim što još valja poduzeti, a da nije već učinio (Iz 5,4). Ovdje politika »Izbaci! Ubij! Oduzmi!«

Posred našega ljudskog srca prolazi tijesna crta bojišnica na kojoj se sukobljavaju sile zla i dobri Božji Duh. I ne bi do danas rješenja bilo da nije sam Sin gospodarev dragovoljno dopustio da – prema proročkomu psalmu (Ps 118,22) – bude odbačen i obescijenjen, izbačen (usp. Mt 21,42). Graditelji su ga prezreli i bacili u grob. A on postade kamen temeljac, nosivi stup nove zgrade od živoga kamenja.

Ako je u svojoj pouci jasno objavio izvornu dobrotu Stvoritelja koji sadi, gradi, zaštićuje, povjerava na brigu i dobrohotno traži što još valja učiniti, Isus je svojim životom išao još i dalje. U nakanama svojega srca prihvaća udarce, izbacivanje i ubijanje, preuzeo je na sebe sudbinu odbačena kamena o kojemu unaprijed otvoreno govori svojim budućim napadačima. Politici ubojstva i otimačine suprotstavlja teologiju pšeničnoga zrna koje je palo na zemlju i koje umire. On je Sin koji dragovoljno preuzima ulogu sluge (usp. Fil 2,7). U svojemu srcu on zna tajnu o Ocu koji je sam vinogradar jer su se vinogradari iznevjerili (Iv 15,1). Sam Otac čisti lozu da više roda donese. Učitelj zna tajnu. Njega slavimo, njemu se klanjamo, njemu svoj život povjeravamo i predajemo jer on je trs na koji smo mi kao loze usađeni (usp. 15,5).

Iz 5,1–7; Mt 21,33–43
27. nedjelja u liturgijskoj godini A

Poslušajte:

 CROSBI  1044302