Proslavili smo Anamarijin rođendan! Dvadeseti. Bio je blagdan sv. Lovre, đakona, 10. kolovoza 2024. Bio je deseti u mjesecu, dan bl. Ivana Merza, kad se pred njegovim grobom na oltaru posebice molimo da bude proglašen svetim. A mi smo kao prava župna crkva u subotu uvečer, na vigiliju, već imali misu od nedjelje.
Zazivi Kristu:
Gospodine, u blaženom Ivanu Merzu dao si nam gorljiva apostola hrvatske mladeži. U dobroti i talentima naše Anamarije pokazao si nam snagu mladosti koju ti posvećuješ. Kajemo se za svaki loš primjer koji smo pružali našim mladima. Gospodine, smiluj se!
Kriste, Spasitelju, sv. Lovro uzor je đakonskoga posluživanja i jakoga duha u najtežim mukama. Oprosti nam naš nemar i lijenost u služenju tebi. Kriste, smiluj se!
Gospodine, Kruše živi, ponizan silaziš s neba, daješ nam svoje tijelo – sama sebe – za život svega stvorenoga svijeta. Kajemo se za svaku oholost i nepoštovanje prema tvojem Presvetom sakramentu. Gospodine, smiluj se!
Propovijed:
U čas dok su lađari na Neretvi jurili kroz cilj, dok je naša olimpijka Sara Kolak kretala na svoj finalni hitac, kad se već mnoštvo okupilo na zagrebačkom Hipodromu i čeka da dođe slavni Ed Sheeran, slušamo znano Evanđelje: Isus, Božji Sin, koji je radi nas sišao s neba i postao Sin Čovječji, vidio je Oca. Odvijeka, iz najveće blizine upoznao je Očevu ljubav, u najbliskijem toplom zagrljaju sjedinjen s njime.
Prorok Ilija nakon četrdeset dana hoda u postu doći će na goru Horeb i ondje će na vlastitoj koži osjetiti Božju blagost. Ne u oluji, ni u potresu, ne u požaru, nego u šaptu blagog lahora. To je odbljesak i slika onoga što Isus od početka promatra.
Za Iliju bit će to pravi pečat Duha o kojemu Apostol govori. A Isus, Sin, prima od Oca živo pomazanje Duhom Svetim. Zato je on Krist – Mesija, Pomazanik. Kad dođe k nama s punim autoritetom govori: »Tko je vidio mene, vidio je i Oca.« (Iv 14,9). Zapravo, kad veli: »Ja sam kruh života«, to isto znači kao kad proglašava: »Tko je vidio mene, vidio je Oca.«
Zahvaljujemo danas Bogu za našega blaženika Ivana Merza koji počiva u okrilju naše Bazilike. On sada vidi Oca, a mi molimo da bude proglašen svetim za cijelu zemaljsku Crkvu. U sv. Lovri, đakonu – poslužitelju Kruha živoga koji je sišao s neba – vidimo kako se ostvaruje proročka riječ. Lovro je učenik Božji – sve do mučeničke smrti. On sada vidi Oca, a mi molimo njegov zagovor.
Anamarija imala bi danas dvadeset zemaljskih godina. Na ovom njezinom rođendanskom slavlju vjerujemo da ona, nakon što ju je potres odnio od nas, sada u punini zna kako je to Isus vidio Oca od početka. Vjerujemo da ona gleda Oca nebeskog.
Anamarija je ovdje pred Srcem Isusovim primila pričest i redovito se hranila kruhom života. Zato jako dobro može razumjeti kako je to bilo s prorokom Ilijom. Bog mu šalje anđela da ga okrijepi, da ga nahrani, kao što su se roditelji s ljubavlju brinuli za malu Anči od rođenja. Anđeo hrani proroka jednom, pa još jednom. U tome blista snaga Euharistije! Kad mi zbog svojih muka s pravom mislimo: »Ne možemo više. Dosta nam je!«, Božja hrana pokazuje nam da je zapravo još dalek put pred nama. Anamarijin put u nebu se nastavlja.
Djevojčica Anamarija nije se svrstala među one koji mrmljaju i gunđaju, nije se pridružila našem rogoborenju i prigovaranju. Takvi smo mi ljudi! Reći će Apostol: To je naša gorčina, srdžba, gnjev i vika. Zaista, prava je hula reći da je Isus samo sin Josipov i sin Marijin. Anamarija je znala i vjerovala ono najvažnije, što i mi dobro znamo: Isus je Božji Sin, vječni Sin vječnoga Oca koji ga je poslao. Isus je živi kruh koji ponizno silazi s neba kao novozavjetna mana. Spušta se k nama.
Ipak, u evanđeoskom mrmljanju skriva se velika pohvala svetom Josipu i svim očevima, koji odgajaju svoju djecu tako da se na njima vidi trajni pečat. Ljudi prepoznaju da je Isus Josipov. Poočim Josip uzor je i potpora očevima u tom najvažnijem poslu – odgoju.
Anamarija je primila pečat Duha u sakramentu sv. potvrde. Apostol piše: to je pečat za dan otkupljenja. Sam Gospodin potvrđuje: »Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan!« To je osnovica naše vjere i nade. Svi smo mi tako opečaćeni Duhom Svetim, Božjim. Tako nas Otac privlači da možemo doći kruhu života.
Starozavjetni pretci jeli su manu u pustinji i umrli su kad je došao njihov čas. Ali već proroka Iliju Bog je poštedio smrti. U ognjenim kolima uzeo ga je k sebi. U Novom zavjetu Gospodin dolazi da bude kruh koji izravno vodi u vječni život. Potvrdio je svoje riječi svojim križem i uskrsnućem. Zato i mi danas raširenih ruku i otvorena srca primamo tu božansku hranu – Tijelo Kristovo – zato da možemo biti jedni drugima dobrostivi i milosrdni, zato da praštamo jedni drugima.
Isus je vidio Oca. Zato nas je ljubio i sebe za nas predao. Donio nam je oproštenje grijeha i pozvao nas – po riječima Apostola: da hodimo u ljubavi kao što je on nas ljubio. To je snaga Isusova utjelovljenja. To je hrana s neba koja donosi život svemu stvorenom svijetu.
Molitve vjernika:
Dobri naš Oče, hvala ti za blaženog Ivana Merza koji je bio apostol mladeži. Privuci danas mlade ljude Kruhu živom da poput Anamarije sudjeluju u radu svoje župne zajednice, molimo te!
Sv. Lovro od mladosti je primjer đakonskoga služenja i vjernosti do smrti. Daruj nam danas mlade ljude koji će poput Anamarije biti putokaz i svijetli primjer svim vjernicima, molimo te!
Tebi se, Gospodine, svidjelo pozvati Anamariju k sebi. Blagoslovi njezinu obitelj, daruj im utjehu i žive dokaze svoje ljubavi, molimo te!
Blagoslovi rad naše Zaklade Anamarija Carević, nagradi volontere, daruj mudrost voditeljima, ostvari težnje donatora koje su ti mile tako da obnova Bazilike i izgradnja pastoralnog centra po tvojoj volji što bolje napreduju, molimo te!
Pokojnu Anamariju i svu našu pokojnu braću i sestre koji su se ovdje hranili kruhom s neba primi kao sustolnike svoje gozbe u kraljevstvu nebeskom, molimo te.
