Adventski je vijenac jedan od najomiljenijih znakova adventskoga vremena – došašća. Od prve nedjelje došašća, iz tjedna u tjedan, palimo novu svijeću. Sve je više svjetla. Sve je bliže dolazak Božji na svijet: Božić. Bez adventskoga vijenca s četiri svijeće mnogi ne mogu ni zamisliti došašće.
Iz antičkoga doba poznajemo vijenac kao simbol pobjede. I adventski je vijenac simbol borbe čovjeka kršćanina protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer urešeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov križ i uskrsnuće.
Adventski vijenac nema dugu povijest. Još početkom 20. stoljeća u mnogim je obiteljima ovaj lijep običaj bio nepoznat i nipošto nije preteča ukrašena božićnoga bora. Danas poznajemo vijenac s četiri svijeće, ali isprva ih je bilo dvadeset četiri.
Povijest adventskoga vijenca seže stoljeće i pol u prošlost. Njemački evangelički teolog Jochann Wichern (1808.–1881.) osnovao je u Hamburgu g. 1833. kuću »Rauhe Haus« koja bijaše izvor i sjedište pučkih misija. Kuću su tako uredili da u njoj mogu naći smještaj napušteni dječaci i mladići s hamburških ulica. Ondje bi dobili stan, hranu i mogućnost izobrazbe. Školovali su se za postolare ili soboslikare, krojače ili vrtlare. U toj su kući sredinom 19. stoljeća gorjele prve adventske svijeće.
Dnevnik Jochanna Wicherna svjedoči o tome već na početku došašća 1838. Šarene voštane svijeće postavili su u obliku vijenca za zajedničku molitvu. Od g. 1840. u misijskoj se kući svake godina održavala adventska pobožnost. Svi štićenici okupljali su se u molitvenoj dvorani gdje bi Wichern govorio o došašću i Božiću. Pjevali su pritom mnoge pjesme. Budući da su svakoga dana palili svijeće, pobožnost je dobila ime »molitva sa svijećama«. Svakoga je dana upaljena jedna nova svijeća. Ukupno 24 svijeće stajale su na veliku drvenu kolutu koji je visio na veliku svijećnjaku u dvorani. Do Božića, tj. do Badnje večeri, 24. prosinca, sve su svijeće zapaljene. Od g. 1851. kolut od drveta, na kojemu stoje svijeće, nosi i ukrase od borovih grančica kao znak života. Tako je prije više od sto pedeset godina u Hamburgu visio prvi adventski vijenac.
Malo-pomalo ovaj običaj postavljanja vijenca u došašću iz sjeverne se Njemačke posvuda proširio, ponajprije preko mladića koji su primili odgoj u ovoj misijskoj kući. Adventski su vijenac kršćanske obitelji ubrzo preuzele. Ljudima se toliko svidio da su željeli i kod kuće imati takav vjenčić svjetla. Nakon Prvoga svjetskog rata Pokret mladeži potpomogao je da adventski vijenac dođe u krajeve gdje je danas poznat. Godine 1925. prvi je adventski vijenac postavljen u crkvi u Kölnu. Imao je četiri svijeće za četiri adventske nedjelje. Od 1930. g. vijenac se pravi i u Münchenu. Do danas se ovaj običaj proširio po svem svijetu.
Adventski se vijenac izrađuje na različite načine. Može biti od borovih grančica, zimzelena, mahovine, suhih trava ili pak od plastike, stakla i kovine. U nekim obiteljima se i poveći korijen ili grana ukrašava i nosi četiri svijeće. Na svaku adventsku nedjelju pali se još jedna svijeća, tako gori najprije jedna, pa dvije, onda tri i napokon sve četiri svijeće. Uz adventski se vijenac moli i pjevaju se poznate adventske pjesme kao npr. »Padaj s neba, roso sveta…!«
