uz današnje Evanđelje: četvrtak 5. korizmenog tjedna
Evanđelje i danas svjedoči kako Isus nije fanatik koji bi prezirao život i veličao muku i križ. Uspješno se skriva od napadača.
Na početku povijesti Božjega naroda stoji praotac Abraham s kojim je Bog sklopio svoj Savez. To je Abraham koji je u mističnoj meditaciji već primio objavu i o egipatskom ropstvu i o Izlasku. A onda u punini vremena dolazi Mesija sa svojim krajnje privlačnim i krajnje provokativnim, upravo fantastičnim obećanjem. On sam vjerno čuva Očevu riječ, a sada svojim slušateljima obećava: ako čuvaju njegovu – Isusovu – riječ, neće nikad vidjeti smrti. Oni sami još pridodaju: ne samo da im neće smrti doći pred oči, nego neće u ustima nikada osjetiti njezin okus. Nije li to dubinska naravna težnja duša naših?
Tko može povjerovati u takvu besmrtnost – pa i danas, u našem svijetu? Isusa zbog takvih riječi optužuju da je opsjednut.
Možda je najveća snaga ovoga evanđelja upravo to što Isus ne odustaje od svojih sugovornika, ne ostavlja ih bez odgovora. Tri su Isusove riječi, na oba upita ili prigovora on im nudi svoje razloge.
Rijetko svoju pravu veličinu i dostojanstvo tako otvoreno proglašava. Izravno je povezan s Abrahamom. Veliki dan koji dolazi njegov je, Isusov dan, i praotac Abraham raduje mu se onako kako se Majka Marija radovala u Bogu svome Spasitelju, kako se Sin radovao kad je slavio Oca, Gospodara neba i zemlje.
Što su otvoreniji napadi, što je bliže njegova muka, to jasnije Gospodin objavljuje onu najdublju istinu o svojoj božanskoj naravi. On je onaj isti „Ja jesam“ koji je otpočetka izabrao svoj narod i vodio ga u slobodu.
otpjevni psalam: Gospodin se uvijek sjeća (Ps 105)
