Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 30. nedjelju u god. C: Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2 Tim 4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
Na nedjeljnoj misi, 26. listopada 2025. u okrilju Bazilike u župi Presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.
Posvećeno svim volonterima i prijateljima, molitvenim članovima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Svuečilištu u Zagrebu. Za predah i smirenje, za prikupljanje snaga:
Pogledom na farizeja i carinika u Hramu Gospodin nas poučava s kakvim srcem treba moliti. Pokazuje put koji vodi do onoga pravoga, svetoga uzvišenja koje Bog daje (Lk 18,14). Onoga koji se ponizuje, Otac uzdiže. O tome je Isus već govorio u ističući posljednje mjesto na svadbenoj gozbi (Lk 14,11).
I mi ćemo kao carinik s ražaljenim srcem usrdno uzdići molbu do oblaka, ponizno moliti tako da moj vapaj prodre kroz oblake. Zaista, nije li carinik u Hramu živa slika onoga što mudri Sirah zbori? On »nema mira dok njegova molitva ne dođe do Boga« (Sir 35,17), »ne popušta dok ga Svevišnje ne pogleda« (35,18). Poput Pavla apostola sebe prinosi za žrtvu (2 Tim 4,6) u usrdnoj, smjernoj molitvi koju izlijeva pred Bogom. Traži onu pravednost koju Bog daje (4,8). Ne popušta dok Svevišnji pravedno ne presudi (Sir 35,18). Odlazi opravdan, govori Gospodin (Lk 18,14). To znači na njemu je Bog pravdu uspostavio kako piše mudrac (Sir 35,18), nije mu uračunao grijehe, kako Apostol moli za one koji su ga kod obrane napustili (2 Tim 4,16).
Farizej gleda na sebe. Došao je sebe Bogu pokazati, a carinik je sav usmjeren na Božju dobrotu i milost. Na Boga gleda. Za carinika Hram je Dom Božji i Bog mu je u središtu. Razumijemo da je carinik Levi na Isusov poziv ostavio svoju carinarnicu i pošao za njim (Lk 5,28). Zakej, nadcarinik, spremno će primiti spasenje i započeti novi život kao pravi sin Abrahamov (Lk 19,9).
Farizej se moli za sebe, takoreći sebi govori (grč. πρὸς ἑαυτὸν Lk 18,9). Uzvisuje se. U početku Adam je optužio Evu. Tako farizej čak i u svojoj molitvi ističe krivnju carinika. A carinik nasuprot tome priznaje svoj grijeh, svoj preveliki grijeh, i sav se podlaže Bogu od kojega traži smilovanje. U središtu Kristove prispodobe vapaj je kojim carinik moli: »milostiv budi!« jer ga izriče riječju koja ne označava samo redovito milosrđe (σπλαγγίζομαι) i smilovanje (ἔλεος), nego ono pomirenje koje nam Isus svojom žrtvom donosi (glagol ἱλάσκομαι od ἱλασμός Iv 2,2; 4,10 – pomirnica). Carinik računa na Gospodina da će stajati uza nj, da će ga on krijepiti (usp. 2 Tim 4,17).
Učitelj Isus svoju dobrohotnu i prodornu pedagogiju primjenjuje tako da ovu pouku upućuje upravo onima koji su samouvjereno sebe držali pravednicima, a druge su ponižavali i prezirali (Lk 18,9). Isus ih zove na temeljni popravak, ne odustaje od njih nego im nudi dijalog. Riječima sv. Pavla: želi ih izbaviti iz ralja lavljih (2 Tim 4,17), od svetogrdnoga stava pred Bogom koji Hram pretvara u mjesto oholosti. Uspjeh Krista Učitelja s farizejima vidjet će se i kod Nikodema koji već u početku u noćnom razgovoru dolazi k Isusu, da bi se onda pobrinuo za pokop Raspetoga kad su ga svi apostoli napustili. A posebice nam je poznat upravo primjer Savla koji u susretu s uskrslim Isusom započinje dobar boj i postaje Pavao koji će sve do kraja vjeru sačuvati, trku završiti (usp. 2 Tim 4,7).
Isusov primjer farizeja, primjer koji je loš, ipak svijetli i privlači jer farizej nije pohlepan kradljivac, poštuje pravdu i čuva brak (Lk 4,11). Revan je vjernik koji čak dvaput tjedno posti, nesebičino daje propisane darove za Božju službu (Lk 4,12). Još više nas zadivljuje kad svoju molitvu započinje sa: »Zahvaljujem ti« (εὐχαριστῶ Lk 18,9). Izriče riječ koja će označiti Euharistiju. I on, kao i carinik, izravno Bogu upravlja svoju molitvu (»Bože« θεός Lk 18,11.13).
Farizejev je problem što samoga sebe uzvisuje, uzdiže se vlastitim silama i to mu ništa ne vrijedi, osuđen je na neuspjeh. Prilazi s onim starozavjetnim stavom: »Iskušaj me Bože!« (Ps 139,23), pogledaj kako sam dobar, jak i velik. A carinik prema novozavjetnoj Isusovoj pouci ne želi da ga Bog stavlja na kušnju. Mi molimo: »ne uvedi nas u napast!«, nemoj nas stavljati na ispit jer znaš kako smo slabi, da smo grješnici.
Carinik ide za primjerom Majke Marije i ponizno priznaje svoju neznatnost (ταπείνωσις Lk 1,48, 2x ταπεινόω Lk 8,14). Zato ostaje ne samo kao uzor u Evanđelju nego nam je postao pravi učitelj. Bog ga je uzdigao i uzvisio (Lk 8,14) jer kad god molimo „Ispovijedam se”, njega slijedimo, udaramo se u prsa, priznajemo svoj grijeh i tražimo da nam Bog podari plod svete žrtve pomirnice koju na oltaru slavimo.
26. 10. 2025.
