“Koga si, Djevice, rodila” – molimo i sada, kad je završilo Božićno vrijeme i kad započinjemo ono razdoblje u crkvenoj godini kad ne gledamo posebice na jedan dio Isusova života – na rođenje ili na kušnju u pustinji ili na uskrsnuće, – nego gledamo na cjelinu Spasiteljeve osobe i njegova života.
Samo majke same do u najdublju dubinu znaju što to znači roditi! Samo tate znaju što je to dobiti dijete, postati otac! “Koga si, Djevice, rodila” poziv je da opet iznutra otkrijemo što to Majka u srcu nosi, u kojem će pažljivo pohranjivati i prebirati sve te događaje. Počelo je to kad je anđeo došao prije devet mjeseci i kad je počela razmišljati kakav bi to bio pozdrav. Tada je slušala velike riječi o Sinu Svevišnjega koji će biti vječni kralj, slušala je o Duhu Svetom, o Sili i o svetosti. A sada u jednoj priručnoj staji, u životinjske jasle polaže krhko ljudsko djetešce, posve ovisno o ljudskoj ljubavi i skrbi, novorođenče, dojenče.
Na Novu godinu, na svetkovinu Marije Bogorodice, sjetili smo se da je Isusu Marija majka ne samo kao pravom čovjeku. Začet je pod njezinim srcem, i on ide u susret Elizabeti koja već prepoznaje: dolazi joj Gospodinova Majka koja je trpjela razdvojenost od Josipa i od njegova prvog teškoga planiranja da je napusti. Dijete u majčinoj utrobi osjeća kad zbog carskoga zakona u zadnjim danima trudnoće moraju na put, u gužvu zbog administracije. Nema mjesta za njih.
Ali Isus i kao pravi Bog prihvaća ljudsku majku. Dotle se ponizio. Toliko nam se približio. To je ono – tako tajnovito, gotovo nepojmljivo – središte naše vjere.
“Koga si, Djevice, rodila” velik je poziv da i mi ispunimo pra-zapovijed s početka: “Budite plodni!” Onaj pothvat koji je od Duha Božjega, kao što je anđeo Mariji navijestio, isplati se u životu prihvatiti i kad dugo vremena traje i iziskuje strpljivost, i kad su napori i boli tu. Svako dobro djelo, svaki čin ljubavi prema bližnju, svaka briga za duhovni život i molitvu jest rađanje. I kad trpimo, uz Majčin zagovor plod će biti dragocjen.
“Koga si Djevice, rodila” novi je poziv da i na smrt gledamo kao na novo rođenje. A bez majke nema rađanja. Ući ćemo u novi, drugi svijet kojemu se nadamo. Rastat ćemo se, otići ćemo, može i jako boljeti. Ali, Majka je uz nas, pa nije strašno!
