Športašice i športaši jako dobro poznaju umor koji nastupa nakon napornoga treninga ili natjecanja. Jaram je to, ali može biti vrlo sladak kad donosi duboko zadovoljstvo i pravi uspjeh. Športaši mogu osjećati i sav teret koji ih pritišće pa i prije neke odlučujuće utakmice. A Gospodin Isus svojim čuvenim, omiljenim spasiteljskim pozivom ide još dublje. Dohvaća našu najdublju potrebu i žudnju da nađemo spokoj za svoju dušu. Koja radost, koje svjetlo! Nudi ono za čim mi u dubini čeznemo. Stalo mu je do onoga, do čega je nama u najvećoj mjeri stalo.
Dan je čuvene sv. Lucije koja nosi ime po svjetlosti i poziva da zasijemo pšenicu i strpljivo iščekujemo da nikne, da se zazeleni. Prava je zgoda da ovdje iz okrilja naše Bazilike svima vama koji ste članovi i dobročinitelji zaklada Anamarija Carević kažemo od srca hvala! Zahvalni smo i državnim vlastima i vama što će nakon opsežne dugotrajne obnove, ove evanđeoske riječi opet zablistati iznad oltara Srca Isusova: Dođite k meni!
U Starom zavjetu slavni Izaija donosi Božji poziv: Pogledaj sav svemir, svako biće poznajem. Znam i tvoj umor i terete.
A u Novom zavjetu Isus poziva da usmjerimo svoj pogled i da se vrlo precizno i koncentrirano zagledamo u njegovo Srce. Sama sebe nudi da nam bude učitelj. Blaženstvo koje ističe krotkost pred Kristovim srcem postaje jasno. Ona neznatnost, poniznost koju Bog pogledao kod svoje službenice, Isusove majke, evo u punini u Srcu sina sjaji. Zato se isplati stati zajedno s njime pod njegov jaram jer tako osjećamo kako on napor ulaže, napetih mišića i u znoju, kako se on raduje, opušten, utažen punom čašom uskrsne radosti, kako nas dodiruje i podupire tamo gdje nam je to najviše potrebno.
