Gospodin šalje sedamdesetdvojicu (Lk 10,1-12)

Uz današnje Evanđelje: četvrtak 26. tjedna  – novi nastavak niza: Religija i šport

Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.

U nogometu jedanaest je igrača na terenu. Momčad će imati još barem po jednoga u pričuvi. U evanđelju Isusova ekipa ima drukčiji broj! Uz odabranu Dvanaestoricu poznati odlomak nam otkriva kako Isus ima još šest takvih momčadi na okupu, drugu sedamdesetdvojicu koje šalje. Ukupno dakle, biblijskih sedam skupina. A sedam naznačuje zaokruženost i cjelovitost, ono što je pouzdano i vjerodostojno.

Gospodin nalaže apostolima da čine ono što on sam čini. Dvori one koji su nemoćni i slabi, pruža im terapiju. I proglašava da Božji način vladanja nije negdje daleko, nego je tu, sasvim blizu, nadohvat ruke.

Apostole šalje da kad dođu u kuću najprije budu kao on na dan Uskrsa kad stupa posred njih i govori: “Mir vama!”

Pritom apostoli imaju slobodu. Njihov posao nije osvajanje i porobljavanje. Prijatelj mira, primit će mir da počiva na njemu. Ako mu nije prijatelj, mir ostaje njima. Ako ih ne prime, dovoljno je da taj grad bude obaviješten: “Približilo se kraljevstvo Božje!”. Posao apostola usmjeren je na slobodno odlučivanje i vlastito prosuđivanje onih koji primaju radosnu vijest. Mi sami gledamo hrlimo li prema sudbini Sodome i Gomore ili naš grad, naše mjesto, pripada blaženstvima i Božjem kraljevstvu.

Prije utakmice, prije natjecanja, ne umanjujemo snagu i veličinu protivnika. Dapače, jasno ćemo gledati kakva mu je sila i to ćemo istaknuti. Nećemo sami sebe zavaravati. Isus otvoreno svojima govori da ih šalje kao janjce među vukove. Sam je Jaganjac Božji, pa zna o čemu govori.

Ovaj odlomak iz evanđelja posebno je utješan jer tek što Isus poziva na molitvu Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu svoju, već idući redak izvješćuje kako su apostoli poslani. To je brzinsko, ekspres-uslišanje!

Možda još dublje seže definicija gdje se i kako zbiva zvanje apostola. Svetopisamska je to riječ koju ni u starozavjetnom ni u novozavjetnom jeziku ni ne treba prevoditi. Ali ona je tu. Isus apostole šalje pred sobom. Doslovce: pred svojim licem. Pred licem Kristovim ostvaruje se kršćanski život i apostolsko poslanje. Već kao djeca osjećali smo što znači kad smo pod pogledom majke, pogledom oca. Pred njihovim licem, pred njihovim očima imamo život. Tako je to i s Isusovim učenicima. Ako nas izabere, živimo pred njegovim licem. Kad nekamo šalje apostole, šalje ih zato da sam onamo može doći. To njegova želja i nakana.