Ivan mu je ime (Lk 1,57-66)

Uz današnje Evanđelje – dani do Božića: 23. prosinca

Andrea Sacchi (1599.-1661.), Rođenje Ivana Krstitelja (1639.-1645.), Museo del Prado
Ivan mu je ime

Zna biblijski čovjek od početka ono što znaju i roditelji: dijete je Božji dar. I evo ih, okupili su se susjedi i rođaci kad je Elizabeta rodila sina. Daju nam izvrstan recept kako proslaviti Božić jer evanđelje ih opisuje isto onako kako će dobar pastir pozvati kad je pronašao izgubljenu ovcu i vrijedna domaćica kad je pronašla izgubljenu drahmu: Radujte se sa mnom. Raduju se zajedno s majkom Elizabetom. Za dobru proslavu Božića nije najvažnije da sve u kući bude očišćeno, nije najvažnije ni da svi pokloni budu kupljeni, nije ključ ni u tome da izvrsne hrane bude u izobilju, nego je najvažnije da se radujemo s Majkom Marijom što je rodila Isusa, da se radujemo zajedno s Malim Isusom dok svojim dragim okicama i nježnim dječjim rukama grli cijeli svijet.

Zanimljivi su i čudni ti naši običaji! Volimo ih jer nam daju sigurnost. A kako bi to bilo da uz Zahariju, koji je nijem, sada još i sin ima isto to ime! Ali Evanđelje nam očito ne želi tek predložiti šaljivu zbrku, nego nas vodi mnogo dublje.

Istina, otac Zaharija ostao je bez riječi pred Božjim anđelom, nije mogao vjerovati. Ali Zaharija je dobro slušao i dobro zapamtio. I s Elizabetom, ženom svojom, našao je način kako komunicirati. Njih dvoje, muž i žena, slažu se. Njihov sin dobit će ime koje znači upravo ono što se zbilo: Gospodin je na Elizabeti uzveličao svoje smilovanje, obilno joj je iskazao dobrotu. Ime Ivan znači: Gospodin je milostiv.

Svi se pitaju: Što li će biti od njega? A Zaharija zna. Čuo je i razumio i u srce pohranio silne Gabrielove riječi. Ivan će ići pred Gospodinom. Pripravit će put. Kad Zaharija na pločici ispisuje ime svojega sina, to nam je silan poziv i uputa za dobru proslavu Božića. Radujemo se jer Dijete nam je rođeno, Sin nam je darovan. Zahvalimo Bogu što svoju ruku drži nad Ivanom i tako nas poziva da temeljito pripravimo put u skrušenoj ispovijedi.

Ali ime na pločici upućuje nam još daleko jači poziv koji zahvaća svu dubinu naše duše i donosi utjehu. Ako nam se u mračnim zimskim noćima i depresijama dogodi da se lomimo oko toga tko smo i koliko vrijedimo – kako su se mogli osjećati Zaharija i Elizabeta kad dugo, dugo nisu imali djece – evo nam blaženoga rješenja: Najviše postižemo, najsretniji smo, najispunjeniji, najviše se ostvarujemo i Božju volju izvršavamo, ako poput Ivana Krstitelja na ovom svijetu pripravljamo put Gospodinu i Spasitelju Isusu da može doći.

23. 12. 2022.

Ivan mu je ime (Lk 1,57-66)

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.