Molitva sa slijepcem pred slavnim gradom Jerihonom (Lk 18,35-43)

Uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 33. tjedna

Harold Copping, Izlječenje slijepca Bartimeja

Poslušajte, preuzmite na audio.com

Ovaj put upravo na dan našega prvoga hrvatskoga službenoga sveca Nikole Tavelića. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Molitva sa slijepcem pred slavnim gradom Jerihonom (Lk 18,35-43)

Skutren u svom kutku, ali blizu glavnog puta, nepoznat sjedim i prosim. Jerihon vodi prema Jeruzalemu.

O kako sam slijep! Ne vidim. Ali čujem da mnoštvo prolazi i pitam što se zbiva. Kad mi javljaju da ti hodiš ovim našim životnim putem, Nazarećanine Božji, pravi je čas za bolan krik iz dubine moje duše, biblijski krik u koji stavljam svu svoju muku i najtežu krizu koju trpim.

Premda si ti Galilejac, premda sam ja slijep, vidim u tebi Mesiju – Davidova sina, priznajem te Gospodinom. Tražim tvoje smilovanje kao što će tvoja Crkva vjekovima tražiti. Eleison, vičem! Kad me ovi koji idu naprijed kore da ušutim, još ću više pustiti duši svojoj da vapi, zaklinje, da glasno zajauče. »Smiluj mi se!«

Ti si autoritet. Na tvoju zapovijed vode me k tebi.

Kolika je to milost, koja radost! Ne samo da te moja molitva zaustavila, nego mi iskazuješ prekomjernu božansku velikodušnost. Umjesto da ja podložno molim: »Budi volja tvoja!«, umjesto da za tvojom blagoslovljenom Majkom ponavljam: »Neka mi bude po tvojoj riječi!«, umjesto da s tobom odano govorim: »Oče, kako hoćeš ti!«, ti – Sin Božji – mene pitaš za moju volju. Učinit ćeš što ja hoću.

Blago meni jer zbog svoje bijede i muke točno znam što je ono jedno potrebno, što je ono jedno što mi nedostaje: »Da progledam!« – da vidim ono bitno, da prepoznam istinu. Da vidim tebe, jer u tebe vjerujem, Spasitelju.

Kao što je tvoja zapovijed vrijedila za sve one da me više ne ušutkavaju, nego me dovedu k tebi, tako sada tvoja zapovijed čudo čini. Na tvoju riječ moje tijelo sluša, vid se budi, živci oživljuju, oči rade, svjetlo ulazi u moju pamet.

Oči mi otvaraš! Od toga da slijep prosim, doveo si me, Gospodine, do toga da tebe slijedim, da budem tvoj učenik, i do toga da Boga slavim. Čudo činiš zato da potvrdiš moju vjeru i da sav narod vidi i Boga hvali.

14. 11. 2022.

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.