Molitva Isusu, Svjetlu Božjemu (Iv 1,6-8.19-28)

uz današnje Evanđelje: na 3. nedjelju Došašća (god. B) – nedjelja “Gaudete”, nedjelja Caritasa

Iz prošloga doba, u novom ruhu. U devetnici pred Božić. Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i okrjepu duši, za još jače Došašće, za čitanje i slušanje:

Svjetlo vječno, Svjetlo Božje,
obasjaj moje srce do samoga središta,
do najveće dubine
gdje riječi prestaju,
gdje ostaješ samo ti
i tvoj dar meni po kojemu postojim.

Prosvijetli cijelo moje biće
sve od časa kad mi je pod srcem majke
darovana prva iskra života pa do danas.
Ti to možeš,
samo ti, Svjetlosti svijeta.

Tako ću najprije ja vidjeti tko sam
i neću nikad više s Jakovom
stupiti pred oca da slažem: “Ja sam Ezav”.
Zajedno s revnim Ilijom
kad si mu na Svetoj gori nježnim šaptom očitovao svoju blagost,
strpljivo ga dvaput pitao,
i ja mogu pred tobom pokazati svoje pravo lice.

Tada me neće poljuljati oni koji me ne poznaju i pogrešno me tumače
kao što tebe krivo shvaćamo:
da si žestoki pokornik bez milosrđa,
da si vjekovni vjesnik Sudnjega dana,
da si tek jedan od proroka mnogih.

Obasjaj me, Svjetlo nebesko, i ja ću priznati,
neću zanijekati, priznat ću i prihvatiti svoje vlastito ja,
i neću se praviti kao da sam nešto drugo.
Neću okretati pogled od mojih rana i od patnje
jer ti si ih otkupio.
Rasvijetli mi dušu, Svjetlosti božanska vječna,
pa da i ja s Ivanom svjedočim za tebe
jer tebi svi mogu vjerovati;
da budem glas koji najavljuje tebe – Mesiju
jer te željno čekamo i strpljivosti nam ponestaje.

14. 12. 2020.

Vidi: Svjedok svjetla