uz današnje Evanđelje: ponedjelja 6. tjedna
Sa sutrašnjim danom – uz razglašeni omiljeni fašnik, poklade ili karneval – završavamo u crkvenom kalendaru razdoblje koje nazivamo »kroz godinu«. Preksutra počinje korizma. Četrdeset dana rezerviranih za pokoru i molitvu po uzoru na Isusovih četrdeset dana u pustinji. Priprava je to za središnji kršćanski blagdan: Uskrs.
A zašto postoji vrijeme kroz godinu? Božić je, primjerice, usmjeren na Kristovo rođenje. O Uskrsu razmatramo muku i uskrsnuće. Gledamo, dakle, na pojedine ključne dijelove Isusova života i djelovanja. A vrijeme kroz godinu dano nam je da gledamo na cjelinu – na svu Isusovu povijest i otajstvo njegove osobe. On je znak koji Otac nebeski daje, kako je već starac Šimun u početku bio najavio (σημεῖον »znak osporavan« Lk 2,34).
Evanđelje govori o farizejima, strogoj sljedbi koje se posvetila tome da najrevnije, svom snagom izvrši Božji zakon, ali evo kreću opet u raspravljanje (συζητέω Mk 8,11) i sporenje s Isusom, nadmudrivanje. O da su oni, kako biblijska riječ izvorno najavljuje, pošli u zajedničko traženje. Ne, oni preuzimlju užasnu ulogu napasnika (πειράζω Mk 8,11) koju Gospodin izbliza poznaje iz pustinje (πειράζω Mk 1,13). Umjesto posluha Zakonu Božjem, oni ga svetogrdno zlorabe da napadaju Isusa.
Zahtijevaju znak. Je li to i današnjim vjernim dušama problem? Tražimo znak. Upravo je paradoksalno kad farizeji postavljaju svoj zahtjev Gospodinu koji neposredno prije čudesno nahranio četiri tisuće ljudi (Mk 8,9). Zato jako dobro razumijemo dubinski, i sućutni i ojađeni, uzdah Isusov (ἀναστενάζω Mk 8,11). To je jecaj njegova duha, iz središta njegove duše, iz najdublje dubine njegova srca. Markovo evanđelje voli nas uvesti u Isusovo unutarnje doživljavanje i njegov duševni život, u bogatstvo čuvstava i emocija.
Uz pomoć svoje formule za isticanje »zaista, kažem vam« (ἀμὴν λέγω ὑμῖν Mk 8,12) kao odgovor farizejima sveti Učitelj primjenjuje drevan hebrejski oblik prisege, koji se zaustavlja na prvih pola rečenica, a drugo ostavlja neizrečeno: »Ako li vam se dadne znak…« ili »Da vam se samo dadne znak…!« Svojim odgovorom, prema glagolskom obliku, Gospodin upozorava da je Otac nebeski onaj koji daje znak (δίδωμι teol. pasiv Mk 8,12). Strašno zvuči najava: Otac vam neće dati. Ali uskoro će i ovima s ove i onima s one strane biti jasno da zapravo dobivaju onaj središnji, prijelomni znak koji će vječno obilježiti povijest svijeta, a to je križ i uskrsnuće.
