Ovako smo u nedjelju Presvetoga Trojstva, na dan Prve pričesti u okrilju Bazilike, dok se u Rimu na poziv pape Franje održavao prvi Svjetski dan djece, kad već gledamo na početak devetnice Srcu Isusovu u srijedu, 29. 5., na tijelovsku procesiju u četvrtak, 30. 5., i na proslavu Zaštitnice Zagreba petak, 31. 5. Posvećeno Zakladi za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević, u zahvalu svima vama koji velikodušno i ustrajno pomažete. Nova mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, u ovim novim medijima za još dublje upoznavanje i primjenu Evanđelja, za predah i prikupljanje snaga, za čitanje i slušanje:
Vlast Boga koji stvara, otkupljuje i posvećuje
Kažemo, s pravom, da je Presveto Trojstvo najdublja i najuzvišenija tajna vjere. Pred njom se ljudska logika i ljudske religije lome. Možemo se utopiti u ispraznom nadmudrivanju bez ploda.
Zato pristupamo danas otvorenom Srcu Gospodinovu, koje nam objavljuje Oca nebeskog i Duha Svetoga. Ovdje se tom otajstvu klanjamo. Blažena nedjelja Presvetoga Trojstva kad u miru možemo pogledati odakle dolazimo, koji je izvor života koji imamo, i kamo idemo, koja nam je svrha, gdje je punina našega života. Na Božju smo sliku stvoreni (Post 1,26.27).
Pred Isusom, koji je u snazi Očevoj i snazi Duha Svetoga od mrtvih ustao, apostoli padaju ničice (Mt 28,17). Neki, sa sličnim strahopoštovanjem, sumnjaju (Mt 28,17). Već u Starom zavjetu bilo je to odveć čudesno, previše. Nadilazi nas! Mojsije pred gorućim grmom zaklanja lice jer se bojao u Boga gledati (Izl 3,6). Pred svim narodom, kad ga je izveo iz Egipta i k sebi doveo na svetu goru Sinaj, Bog iz silnoga plamena, zaglušujuće gromko progovara (Izl 20,18). Sve se ori i gori. Tko to može izdržati, tko li živ ostati (usp. Pnz 4,33)? Narod sam od sebe ustanovljuje: »Previše je to za nas!« i traži posrednika (Izl 20,19).
Hvala uskrsnim ženama što su vjerno izvršile misiju i prenijele nalog braći kako im je uskrsli Isus rekao, kad je najavio da će ga u Galileji vidjeti (Mt 28,10).
U visinama, na vrh galilejske Gore opet je to Gospodinova inicijativa (»pristupi i prozbori« Mt 28,18). Iz svoga uskrsnoga dostojanstva on pristupa učenicima. Ovaj put ne kaže: »Ne bojte se!« Ostavlja distancu i zadršku pred autoritetom. Ne kaže: »Mir vama!«, nego baš naglašava da mu je dana sva vlast (Mt 28,18). Otac mu daje vlast – vlast koja je Duh Sveti, vlast koja vrijedi i gore u božanskom prostoru iznad nas, u onom što je veće od nas (»na nebu«), i ovdje u našem ljudskom, zemaljskom prostoru, koji je nama povjeren (»na zemlji«). »Dana mi je sva vlast« (Mt 28,18) – to je Gospodinov proglas i vladajućima i oporbi. To je podsjetnik svima nama da dobro odaberemo kome ćemo dati glas da nas zastupa u Europi.
Nije dobro griješiti. To znači biti rob grijehu. Ali u tom našem »Egiptu« možemo pomno ispitati (Pnz 4,32) i vlastitim očima (Pnz 4,24) vidjeti kako se Bog svojim sveobuhvatnim biblijskim sedmerostrukim oružjem bori za nas (1. kušnja, 2. znak, 3. čudo, 4. rat, 5. jaka ruka, 6. ispružena mišica, 7. silne strahote Pnz 4,34). Pruža ruku, čini čudesa, šalje kušnje i strahote. To je Božji sveti rat koji Gospodin vodi da nas za sebe osvoji. Biblijski sveti rat u svemu je Božja stvar; ne vodi ga čovjek.
Egipat i poslije Babilon – to je duh robovanja (Rim 8,15). Izlazak i povratak iz progonstva – to je Duh posinstva, Duh bogodjetinjstva, Božjega posvojenja (Rim 8,15). Ne kaže apostol-mudrac Pavao »oslobođenje«, nego sinovsto: zazivanje Oca, klicanje Ocu. U Duhu Svetom zajedno s Isusom govorimo Ocu kao kad je on ushićeno uskliknuo: »Slavim te, Oče« (Lk 10,21). Duh Božji – to je onaj duh koji u dobroj obitelji vlada između roditelja i djece, između tate i sina. A iskustvo i psihologija potvrđuju koliko taj duh strukturira cijeli čovjekov život.
Sva cijenjena, omiljena duhovnost svetoga Ignacija smjera na to da prepoznamo i dopustimo da nas dobri Duh Božji vodi. A Pavao veli: kad se to zbiva, onda smo Božji porod (τέκνα θεοῦ Rim 8,16), rođeni od Boga – Bog nam je Otac. Dobivamo Božju baštinu kao Isusovi subaštinici (συγκληρονόμοι Rim 8,17). S nama on dijeli svoju božansku vlast.
I gle, sada shvaćamo: Bog nam od početka povjerava da budemo dobri gospodari svega stvorenoga (Post 1,26). Zato nas je stvorio, da upravljamo. U prvom blagoslovu kaže: »Vladajte!« (Post 1,28) Evo to uskrsli Isus u sebi potvrđuje i u punini ostvaruje. Zato danas svima vama u našoj Zakladi Anamarija Carević od srca kažem hvala na svemu što kao dobročinitelji Bazilike poduzimate.
Nama, subaštinicima, vlast je dana da svi mi, svi narodi na zemlji, budemo Isusovi učenici. Svi su pozvani na krštenje, ne više u vodama rijeke Jordan, nego u ime Isusova nebeskoga Oca, u ime Isusa koji je Sin, i u ime Duha Svetoga (Mt 28,19). Naša je vlast u tome da čuvamo sve što nam je Isus zapovjedio (Mt 28,20). Zapovijedi su to – ne da sputaju i sasijeku, – nego da nama i djeci našoj bude dobro, da živimo na Božjoj baštini u sve naše dane (Pnz 4,40).
Danas, na svetkovinu Presvetoga Trojstva jasno je. Svih onih deset egipatskih zala, taj Božji sud, kao i sva čudesa u pustinji, koja Bog čini za odgoj i za spas svoga izabranog naroda, bijahu samo priprava. Pravi Božji rat u Novom zavjetu jest Gospodinov krvav znoj, bič i trn, križ i uskrs – Kristova žrtva. Tako nas Bog za sebe osvaja. To je ono što slavimo na oltaru – i danas.
Zato i sutra, na posljednji ponedjeljak u Marijinu svibnju, kao i inače ponedjeljkom, molimo krunicu na Kamenitim vratima uvečer u 8 sati. Zato već u ovu srijedu započinjemo devetnicu za naš središnji blagdan Srca Isusova, zato u četvrtak – na Tijelovo i Dan Državnosti – s Presvetim Sakramentom prolazimo sredinom našega glavnoga Grada, zato u petak častimo svetu Zaštitnicu Zagreba, Majku koja nam je po Duhu svetom rodila Očeva Sina, Spasitelja.
About Niko Bilić SJ
Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
