Blagoslovljene i radosne dane u kojima Isus, Spasitelj, brojnim dokazima nakon svoje muke svojima pokazuje da je živ, daje im se vidjeti, govori im o Božjem kraljevanju… (usp. Dj 1,3)
p. Niko Bilić, SJ
Molitva pred Kristovim grobom
Gdje si Raspeti Spasitelju moj? Zašto te nema ovdje u svetom spomeniku mrtvih, Mučeniče, Pravedniče, premda si dao život da posvjedočiš za istinu.
Bio si poslušan, slušao si Očev glas sve do smrti – smrti na drvu križa. Za me ti si prokletstvom postao da mene od mojega grijeha oslobodiš. Kao što smo te gorkim križem iz svijeta živih uklonili, tako sada pred praznim grobom imam osjećaj da te ista zla ruka iz svijeta mrtvih uzela i na sebično mjesto zatočila – samo da te nema.
Ne usudim se prvi ući. Gledam prazno mjesto. Nisi tu. Mrtvački povoji uredno složeni puni su tragova od bičeva i pljuvanja, krvavoga znoja i rana od udaraca; teški križ gnječio je sveta ramena, padovi bolno izraniše koljena, čavli su ruke i noge proboli, koplje srce otvorilo – utvrdilo smrt. Sve je tu zabilježeno. Rubac u koji bijaše umotano tvoje lice u grobu – kao da je Veronikin. Evo znakova trnove krune, bolnih uboda u tvoje čelo i lice, evo obrisa koji ocrtava tvoj dubok, dubok ljudski pogled.
Vjerujem Gospodine, pomozi mojoj nevjeri. Dođi k meni da budem svjedok jer meni daješ da blagujem s tobom na tvojoj gozbi.
Mene si ljubio, zato dođi, pokaži mi kako sjaji uskrsno tijelo koje se za nas predalo.
Amen
