Uz današnje Evanđelje: subota 12. tjedna
Od subote, s početka mjeseca predragocjene Krvi Kristove. Uz ovaj nešto duži Matejev odlomak, poslije Govora na gori. Pristaje li, ima li svoje značenje uz 1. srpnja – uz naših hrvatskih deset godina u Uniji, i uz još jedan rođendan Jeana-Michaela Nicoliera koji je život dao da nas brani? Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Tvoj je ovo grad, u kojem si se nastanio, Gospodine (Mt 4,13). Izabrao si ga da budeš s nama. Rekao si da nisi došao dokinuti, nego ispuniti Proroke (Mt 5,17) i sada to činiš. Ispunjavaš proroštvo Izaijino (Mt 8,17).
Meni je biće od paralize shrvano, u mukama i velikom jadu, na tlu sam. Ležim. Drži me, koči, sputava. Ne da živjeti. Ako sam samo sluga koji je pod vlašću drugoga, kako je divno kad moj gospodar ima silnu vjeru. Takvu ne nalaziš u cijelom svojem Izraelu. U tebi on vidi i priznaje Gospodina (Mt 8,6.8).
Nije čudo da njegove riječi Božji narod širom svijeta, tijekom svih kršćanskih stoljeća, uzima u svoju središnju molitvu, žrtvu koju prinosimo: Ne, nismo dostojni, ali ti ipak ulaziš pod naš krov, ponizan spašavaš.
Moj gospodar moli za mene. Zagovornik je. I ti si od svoje dobrote spreman doći i poganinu, tuđinu – okupatoru. Ali rimski centurion zna običaje. Sebe i svoj dom ne drži dostojnim. Ne zavrjeđuje – veli – tvoj dolazak. Ali on je čovjek posluha i discipline, zapovjednik koji izdaje naredbe vojnicima, gospodar koji ima svoje sluge da rade za njega, čovjek koji sluša svoje pretpostavljene. Zna on: postoji vlast, podređenost.
Centurion računa da je dovoljno ako ti, dobri Isuse, svojom riječju zapovjediš i ljudsko zdravlje će poslušati. Otac nebeski zauzet će se i liječiti me. Centurion ima vjeru onih koji će izdaleka biti primljeni za stol praotaca ondje gdje nebo kraljuje, gdje Bog kraljuje. A mi, koji pripadamo kraljevstvu, koji smo djeca i pristaše kraljevstva, moramo valjano pripaziti i obratiti se jer inače Otac će nas po svom pravednom sudu izbaciti u onostrani mrak gdje vladaju jauk i stalna prijetnja, ljutnja.
Ne tražiš da bude volja Božja, nego božanski velikodušno obećavaš da će biti kako centurion vjeruje. Potvrđuješ njegovu vjeru. Kad kažeš riječ, ja bivam izliječen.
Jesam li obiteljski povezan s najužim krugom tvojih odabranih, sa samim apostolskim prvakom? Dođi u moj dom! Zaustavi svoj pogled na mojoj groznici koja me uhvatila. Samo me primi za ruku i otići će previsoka temperatura. Dat ćeš mi od svojega uskrsnuća, tako da te mogu poslužiti u tvojem neumornom djelovanju.
Ustrajan, i na kraju dana primaš one koje tebi dovodimo. Demoni su ih obuzeli a ti opet pokazuješ snagu svoje riječi. Instrument je kojim djeluješ (2x λόγος dativ Mt 8,8.16). Izbacuješ zloduhe iz naših duša, oslobađaš nas od duhovne zarobljenosti. Svima nama, kad nam je loše, iskaži ljubaznu skrb, daj nam pravu terapiju (θεραπεύω Mt 8,16). Jer ti uzimaš na sebe našu ljudsku nemoć, ti sućutno nosiš križ naših bolesti.
