Služenje i slušanje

Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 16. nedjelju u god. C: Post 18,1-10a; Ps 15,2-4.5ab; Kol 1,24-28; Lk 10,38-42

Johannes (Jan) Vermeer, Krist kod Marte i Marije (1654./1655.), ulje na platnu, Scottish National Gallery

Služenje i slušanje – Glazba: J. S. Bach, O Lamm Gottes unschuldig – orgulje: James Kibbie

Poznat, drag odlomak u Lukinu evanđelju o Marti i Mariji (Lk 10,38-42) opisuje kako je Isus došao u goste. U našem životu Gospodin nas pohađa u Euharistiji. Zato je ovaj prizor aktualan. Marta prima Isusa, kao što će ga poslije Zakej, sav radostan, primiti (Lk 19,6).

Isus je pouzdan učitelj za sestru Mariju koja sluša njegovu riječ. Ona je slušateljica Riječi – Logosa (λόγος Lk 10,39), vječne Božje Riječi koja je tijelom postala. Gospodin sama sebe daje kao životnu pouku. Što je Tora za Stari zavjet, to je Isus za Novi zavjet.

Marta je nalik praocu Abrahamu. Kad je vidio goste, on im trči u susret (Post 18,2). Spremno im nudi vode da si noge operu pa da usred žege predahnu u sjeni drevnoga hrasta (Post 18,4).

Marta je nalik Abrahamu. Najavio je on doduše jedan zalogaj, s čime su se i gosti složili (Post 18,5), ali onda naručuje pogaču od tri mjere – svakom gostu po jedna mjera (Post 18,6), sam odabire tele ugojeno (18,7); donosi vrhnje i napitak (18,8). Nije to samo kriška kruha! Abraham žuri k Sari, trči do stada, požuruje i ženu i momka s mesom. Sam poslužuje goste. I Marta poput Abrahama želi pokazati Gospodinu da je došao k svojoj službenici (usp. Post 18,3.5). Riječima Poslanice Kološanima ona je po Božjoj ekonomiji postala poslužiteljicom (Kol 1,25).

Za Martu također Isus je učitelj, jer on upravlja svoju riječ i njoj (Lk 10,41s). Štoviše, te riječi poznajemo, pouka koju Marija sluša nije zapisana.

Kao u presudnim Božjim ukazanjima u Bibliji, Učitelj dvaput izgovara Martino ime: »Marta, Marta!« (Lk 10,41). Dvaput izgovoreno ime znači dubok Božji zahvat u nečiji život, preokret i duhovno zvanje. Tako će biti kod Abrahama kada je Izak već na žrtveniku (Post 22,11), kod Mojsija pred gorućim grmom (Izl 3,4), kod Samuela (1 Sam 3,4), dok je još dječak. Isus je Marti Učitelj jer upravo njoj govori o onomu jednome što je potrebno i o dobru dijelu koji je njezina sestra izabrala (Lk 10, 42).

Mudra Marija isto od Abrahama preuzima upravo to jedno potrebno, čudesnu sposobnost kojom Abraham odmah sluti da mu se Gospodin ukazao (Post 18,1). Premda su trojica pred njim – on ga oslovljava kao svoga Gospodina (»Adonaj« Post 18,3) i klanja mu se (18,2). Dobro je prepoznao jer, evo, znaju za Saru (Post 18,9). Plodovi su tu: Abraham i Sara dobit će dugo iščekivanoga sina (Post 18,10).

U Evanđelju pred Isusom su obje. Evo Marije, koja dugo sluša, kako svjedoči trajno glagolsko vrijeme (Lk 10,39). Evo i Marte koja se cijelo to vrijeme dala na posluživanje kako dvaput spominje evanđeoski tekst, i u opisu (»sva zauzeta posluživanjem διακονία Lk 10,40) i u njezinim riječima (»ostavila me posluživati«, διακονέω Lk 10,40). I slušanje i posluživanje ovdje su pripovjedni imperfekti. Naznačuju djelovanje koje traje. I jedno i drugo pripada našemu životu: i mirno slušanje i zauzeto posluživanje.

Gospodin ima oka i pazi na oboje. Primjećuje zabrinutost i uzrujanost kod Marte (Lk 10,41). Ovoj Martinoj zauzetosti, poduzetnosti i odvažnoj otvorenosti pripada isto ono pitanje kojim najbliži, učenici, Isusu predbacuju kad je na lađi spavao: »Zar ne mariš?«, Nije ti stalo? (οὐ μέλει σοι Mk 4,38; Lk 10,40). Na isti način Marta postavlja pitanje. Gospodin dopušta Martin prigovor i prihvaća diplomatski pristup. Ne obraća se naime Marta svojoj sestri, nego dobro uočava da je Isus Mariji autoritet.

Nije Isus protiv služenja – ta, svoj život tako definira: Došao je zato da služi (διακονέω Mt 20,28). I nije on za to da čovjek bude ostavljen sam, kao što je Marija to Marti učinila (Lk 10,40). Isus samo objašnjava da je onaj dio (μερίς Lk 10, 42), koji je Marija izabrala, valjan dio. Vrijedi! Bolji je. Isus cijeni njezin izbor. Što je ona izabrala, ostaje joj (Lk 10,42). Marija do nogu Učiteljevih sluša otajstvo pred naraštajima skriveno, a sada očitovano (Kol 1,26). Otkriva kako li je slavom bogato; upija nadu slave (Kol 1,27).

Tom istom otajstvu mi se na oltaru zahvalno klanjamo, to otajstvo primamo da, prema tumačenju u Poslanici Kološanima, on – Krist – bude u nama (usp. Kol 1,27) kao najradije viđen i najbolje primljen gost.

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.