Na Gospu od anđela, i spomendan sv. Petra Fabera, 2. 8. 2023.
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Započeo je Svjetski dan mladih. Sveti Otac kaže: Dan budućnosti. Sa svetim Franjom slavimo Gospu od anđela, a Družba Isusova sjeća se onog od deset osnivača koji je bio prvi svećenik, veoma osjetljive i duboke duše: sv. Petar Faber. Što će nam bolje pokazati kako je to Gospa povezana s anđelima, koji će se u kao cijela vojska pojaviti kad postane majkom, negoli upravo njezin čuveni susret s Gabrijelom?
Svi dobro znamo kako je anđeo Gospodnji navijestio Mariji da će biti majkom Sina Božjega. Hoće li nam biti na korist, možemo li pronaći duhovnu hranu i terapiju za sebe ako još jednom smireno, sa srcem, izbliza promotrimo što nam to kaže Sveto pismo o čudesnom evanđeoskom susretu između Božjega glasnika i Josipove zaručnice Marije? Prije šest mjeseci ukazao se već Gabriel usred Božjega Hrama, u odabranom, svetom gradu Jeruzalemu. Donio je radosnu vijest svećeniku. Sada dolazi u nepoznati gradić tamo u provinciji, daleko od središta, u polupoganskoj Galileji. Ukazuje se ovaj put – ne mužu i budućem ocu – nego Djevici, djevojci.
Pođimo u našem promatranju od kraja, od zaključka. Službenica Gospodnja kaže anđelu da prihvaća njegovu riječ jer je svjesna da je to Gospodnja Riječ. Neka mi bude, Gabriele, po tvojoj riječi jer ti mi donosiš Riječ Očevu. To je jedna od onih riječi koja Bogu nije nemoguća. Svaku svoju riječ on može ostvariti. Zato Marija govori: Neka mi bude po tvojoj riječi, Bože vjerni, jer ti mi govoriš po svom anđelu. Tebi smjerno i rado služim, Svevišnji. Nisam robinja ni Egiptu, ni Babilonu, ni Rimskom carstvu, niti svom vlastitom egoizmu, nego sam tvoja službenica, Gospodine – tvoja sluškinja, služavka. U službi je Božjega – rekli bismo danas – projekta. Štoviše, anđeo je posrednik i objava Marijine temeljne povezanosti s Bogom. Anđeo doslovce potvrđuje da je Gospodin s njom.
Srca otvorena Marija dopušta da anđeo uđe k njoj. Prima ga. U Svetom pismu “ući k nekome” doista ima silno značenje. Označava ulazak u osobni prostor – prodor. Srca pomna Marija zamjećuje anđelov dolazak, što sigurno nije obična i laka stvar, nego traži posebnu pažljivost.
Osim redovita pozdrava, osim proglasa i zaziva o Gospodinovoj prisutnosti u Marijinu životu, uz njezino biće, kakvo je to jedinstveno ime: Milosti puna? Zajedno s Marijom koja promišlja mi otkrivamo, to znači: Otac nebeski iskazao ti je naklonost, svoju ljubav. Zamilovana si. U jeziku evanđelja “milost” i “radost” imaju isti korijen. Bog je Mariju ispunio svojom radošću. Sam će anđeo izrijekom dati odgovor na neizrečeno pitanje, koje Marija nosi u mislima: “Našla si milost” kaže on. To je značenje pozdrava. A nama otkriva da je Marija tražiteljica milosti. Našla je što je tražila i zato se ne mora bojati.
Zaručniku Josipu, mužu pravedniku, anđeo Gospodnji javio se barem tri puta. Mariji, evo, samo jednom. I onda je otišao od nje.
U tom razgovoru tri su riječi anđelove, dvije su riječi Marijine nakon prve šutnje. Jedno je pitanje, drugo je sudbonosan pristanak. Marija postavlja pitanje kao što je i svećenik Zaharija u Hramu pitao. Ali razlika je bitna. On nije povjerovao.
Nakon što je Gabriel smeo Mariju, uzbibao, uzburkao i usplahirio njezinu dušu, ona počinje razmišljati o tome kakav bi to bio pozdrav, i tako ona udara temelj svojoj – Marijinoj – duhovnosti i Marijinoj mistici. Razmišlja o onom što joj se zbilo, prebire u srcu što je ondje pohranila i tako otkriva Božju poruku.
Marija razumije jezika anđela. Ključan sadržaj njegovih poruka ona prihvaća i nema o tome potpitanja. Pritom se očito oslanja na Sveto pismo. Davno, prije desetak stoljeća, prije tisuću godina, Bog je kralju Davidu obećao mesijanskoga potomka. Bog će mu biti otac. Bog će utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Pismo bilježi, Marijino srce pamti! Marija to poznaje pa o tome ne mora pitati. Ona pita zrelo i realno o mužu, o roditelju.
Ne pita Marija o Svevišnjemu, kojega također anđeo spominje, jer Marija zna da je, još daleko prije Davida, praotac Abraham susreo Melkisedeka koji je bio svećenik Boga Svevišnjega – Boga, koji je iznad svih stvorenja na zemlji i na nebu. Uzvišeniji je. Melkisedek je Abrahamu dao blagoslov Svevišnjega.
Ne mora Marija pitati o domu Jakovljevu jer zna kako je njihov praotac od Boga dobio novo ime i kako je s dvanaest sinova došao u Egipat odakle će ih Bog jakom rukom izvesti.
Marija pita anđela o začeću i rođenju svojega sina, svojega djeteta: “Kako će to biti?”. Anđeo koji je prije prepoznao osjećaj straha i ohrabrio Mariju, sada razumije pitanje i daje odgovor. Zbit će se to u sjeni nadnaravne, čudesne Božje sile kakva će označavati Isusova čudesa. Na djelu je Duh Sveti, isti onaj koji će kasnije po riječi Isusovoj sići na apostole i dati da se rodi Crkva.
Anđeo ne daje samo visoko teološke odgovore, nego podsjeća Mariju na njezinu rođakinju Elizabetu. Zbog anđelove obavijesti Marija će otići k njoj, “pohitjet će u gorje”. Zbog Gabrielove informacije Marija zna da je Elizabeta trudna i ostat će s njom do poroda.
Tek na svjedočanstvo iz njezina života, iz njezine šire obitelji, o onom što se u redovitom iskustvu zbiva, Marija će spremno izjaviti: “Neka mi bude!”. Riječ je ljudska da je Elizabeta nerotkinja – neplodnica. Riječ Božja jest da joj je ovo već šesti mjesec kako pod srcem nosi svojega maloga Ivana koji će ići pred Gospodinom.
Nema Marija čarobni štapić. Premda je čista srca, pa Boga gleda, i ona pita, kao što svi mi od naravi pitamo o budućnosti: “Kako će to biti?”. A anđeo je tu zato da dadne odgovor koji je Božji.
