Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na blagdan sv. Stjepana, prvomučenika, 26. prosinca: Dj 6,8-10; 7,54-60; Ps 31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab; Mt 10,17-22
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Hvala Bogu, prema prastarom običaju koji potječe još iz Staroga zavjeta, Božić ima svoju osminu: slavimo ga osam dana. Pa vam skromno, ali iskreno želim sretan Božić i pozivam vas na smjernu, usrdnu molitvu Knezu mira za Ukrajinu, za njegovu Svetu zemlju, za ljude koji zbog đavolske mržnje, pohlepe i podlosti trpe ratne strahote… Gospodine, smiluj se! Sveti Stjepane, prvi mučeniče, zagovaraj nas pred Prijestoljem Božjim!
Još jučer promatrali smo milo novorođeno dijete, zakriljeno majčinom ljubavlju, a danas promatramo bučnu masu koja ništa više ne želi čuti, nego bijesno navaljuje, baca kamenje. Smaknuli su Stjepana, prvomučenika. To je svijet u kojemu živimo. To je svijet u koji Isus, Spasitelj dolazi, da nas otkupi! Da nas dozove k pameti.
Zašto veličamo mučenike, uzimamo ih za uzore, oslanjamo se na njihovu molitvu? Ne zbog kamenja koje pljušti, ni užasnih boli, krvi, umiranja u najtežim mukama, nego zbog toga što nasljeduju Isusa. Idu njegovim putem. Sjedinjeni su s njime.
Stjepan je đakon (grč. διάκονος) – poslužuje (grč. διακονέω), kao što je Sin Čovječji došao, ne da bude služen, nego da služi. Stjepan poput svoga Učitelja Božjom vlasti čini znamenja – čini čudesa kojima Bog spašava svoj narod. Njegov govor je mudar, zato što govori snagom i ljubavlju Duha Svetoga.
Dobro Gospodin veli: »Čuvajte se ljudi!« Jer evo onih koji se okupljaju u sinagogi tzv. liberalaca; tu su Šimunovi sumještani iz Cirene, koji nisu poput njega pomogli Isusu nositi križ, nego napadaju Stjepana. Evo ih iz Aleksandrije, koja je nošena grčkom mudrošću i zasigurno zaslužna da je sva drevna Biblija prevedena na tadašnji svjetski, grčki jezik, ali to sve nije pomoglo. Tu su i pripadnici Božjega naroda iz Cilicije, pokrajine u kojoj je Pavlov Tarz. To je, reći ćemo, Mala Azija, danas sve manje-više u Turskoj državi.
Je li ovo što se zbiva dio drevnoga sukoba između onih koji su domaći i žive u zemlji i onih koji su raseljeništvu? Je li to bolan razdor još od vremena nakon Aleksandra Velikoga kada su unutar izabranoga naroda jedni krenuli štovati sve olimpske lažne bogove? Svakako Stjepan je, prema riječima Isusovim, predan njihovu vijeću.
On se očito nije tjeskobno i usukano brinuo kako ili što će govoriti. On je pun Duha Svetoga. To je ključ! Učitelj je najavio i evo ostvaruje se: Duh Oca našega govori u Stjepanu. Dano mu je, što znači: dobri nebeski Otac daje mu u taj čas što će govoriti.
Stjepanov pogled je usmjeren u nebo. On zna, on vidi da je zbog Isusa, Otkupitelja, nebo otvoreno, dostupno. Njega, svojega Gospodina, Sina Božjega, koji je postao Sin Čovječji, Stjepan gleda. Njega se drži. Gospodin mu je hrid zaštite i tvrđava spasenja.
Zato protivnici u raspri ne mogu odoljeti. Podlegli su. I, umjesto da prihvate spasonosnu pouku, oni kreću kajinovskim, bratoubilačkim putem. U srcu daju da im se uskipjelost zakralji, bijes i gnjev. Nema tu više razgovora. S jedne strane povici i krikovi, dernjava, zaglušujuće nadvikivanje. Buka! Nijedne suvisle, promišljene, iskrene riječi. S druge strane, začepljene im uši. Ne žele čuti, ne slušaju. Strašno je dokle ide naše ljudsko bešćutno divljaštvo! Svoga brata Stjepana, koji istoj izabranoj zajednici Božjega naroda pripada, oni predaju u smrt. Svoga sina, mladića Stjepana, oci izabranoga naroda pogubljuju. Zamrzili su ga. A sve zbog imena novorođenoga Kralja, Isusa Spasitelja.
Mučenik znači svjedok. On je očevidac. Vidi slavu Božju, vidi Isusa zdesne Očeve. Do kraja će Stjepan ustrajati. Poput svojega Učitelja, moli, moli na koljenima, za svoje mučitelje. Vjeran svome Učitelju, poput njega, i u zadnjem času svoj duh predaje. Baš kao Isus na križu. Zato je on spašen, što znači: Bog mu daje spasenje. Najviše se to vidi po tome što kraj njegova zemaljskog života nije smrt, nego: on je usnuo, utonuo je u sladak, blažen san.
I njegovo mučeništvo dokazuje da je krv mučenika sjeme kršćana. Jer, evo, mučitelji svoje ogrtače ostavljaju kod mladoga Savla da ih čuva. Je li upravo ovdje Savao prvi put izbliza uživo čuo Isusovo ime, je li od Stjepana saznao da je to Gospodin koji je zdesna Bogu? Blago nama ako Stjepan i nama pokaže istinu o Isusu!
