Poseban Prvi petak – slavimo Gospu od Anđela, a Družba Isusova slavi jednog od prvih drugova sv. Ignacija i suosnivača – sv. Petra Fabera.
U čemu je glavna tajna Gospodinova srca? K svojima je došao. Tu su mu braća i sestre Nazarećani. Ali ne primaju ga. Vide njegovu mudrost i čudesne sile. Zapanjeni su. Ali nemaju vjere u njega, ne poklanjaju mu svoje povjerenje, ne uzdaju se u njega. Točno znaju da mu je njihova Marija mama, i da je uz Josipa od mladosti muškom rukom obrađivao drvo, pilio, tesao, stvarao, popravljao, gradio krovove. Posve im je blizu, ali ga oni ne primaju.
Kako li bijaše proroku Jeremiji pri srcu kad ga je zbog Božje poruke pograbio njegov narod, svećenici i proroci i prijete mu smrću? Kako mu je u srcu već prije kad čuje od Boga da će s jeruzalemskim svetim Hramom biti kao sa starim svetištem u Šilu, u kojemu je dječak Samuel doživio Božji poziv, a onda je ono napušteno, propalo, nema ga više?
Srce Isusovo kuca božanskim otkucajima, ali među svojima nije učinio mnogo čudesa zbog njihove nevjere. Davno je, u početcima Biblije zapisano kako to kuca Božje srce. Već pred zlosretnim Kajinom Gospodin pokazuje da ima srca za čovjeka. Vidi i pita: »Zašto ti je lice palo? Kamo te vodi tvoja ljutnja?«
Srce je riječju zabilježeno kad u Noino doba Bog vidi kako su ljudske misli postale samo zloća, opakost i nasilje. Boli ga do u dubinu, snagom porođajnih boli. Iznutra je pogođen. A onda će, kad Noa prinese paljenice, svome srcu zadovoljno reći: »Neće više biti općega potopa!«
U Abrahamovo doba pet će kraljevstava poći u rat na četiri druga kraljevstva. Božjim čudom Abraham će izići kao pobjednik. Ali nakon susreta sa svećenikom, koji iznosi kruh i vino, on okreće novu stranicu u ljudskoj povijesti: odriče se ratnog plijena, stvara mir.
Iz Srca Božjega izvire Stari Savez: »Vi ste moji. Ja ću biti vaš.«
Kralj Salomon molit će i dobiti srce pronicavo, mudro, srce koje sluša Božji način prosuđivanja.
A kad je došla punina vremena iz Božjega Srca dolazi poslanje Gabrijelu, početak otkupljenja. Nazaretska Djevica Marija od početka je Gospa od anđela. Ima srca i razumije Gabrijelov jezik. Kad je rodila sina jedan anđeo javlja pastirima, a cijela vojska pjeva »Slava Bogu, mir ljudima«. Njezin Josip četiri puta u snu prima anđeosku pouku i zapovijed.
Isus, Mesija, ide još mnogo dalje od Noe, Abrahama i Salomona. Ide do kraja. U njemu kuca Božje Srce. Već u majčinoj utrobi osjeća tegobu putovanja na carski popis u zadnjim danima Marijine trudnoće i onu tjeskobu kad za njih nema mjesta. Kao dijete u srcu proživljava grč roditeljskoga straha kad su čuli da mu prijeti smrt. Od malena njegovo srce poznaje muku života u progonstvu, u tuđini.
Odrasli muž, Učitelj Isus, vidi vjeru one četvorice koji donose uzetoga i spuštaju ga kroz krov. Duboko dirnut, vidi predanje i poniznost onoga gubavca koji kaže: »Ako hoćeš.« Sažalilo mu se u srcu nad majkom udovicom iz Naina.
Ali vidi Isus i nevjeru svojih Nazarećana, vidi okorjela srca, vidi zavist onih koji će ga predati Pilatu.
Među prvim prijateljima i sljedbenicima sv. Ignacija pri osnivanju Družbe Isusove čovjek koji je imao srca bijaše pater Petar Faber. Prvi je među njima bio svećenik i on je služio svetu misu kad su baš 15. kolovoza davne 1534. položili zavjete na Montmartreu koji je nedavno sjajio dok je sav Pariz pao u mrak. Pater Faber važan je jer nam je ostavio u baštinu svoj duhovni dnevnik. Otkriva nam tajne svojega srca. Duboko su ga dirale i radosne i one teške stvari. Prvoklasno svjedočanstvo koje i na hrvatskom možemo čitati u izdanju našega FTI: svetac iz prve ruke govori o samom sebi.
Pred Srcem Isusovim mi smo na prekretnici. U Isusu Srce je Božje do kraja ušlo u krvotok našega svijeta. Vidi Gospodin naše požare. Zna da nas pred Božić čekaju još jednom izbori, pa već sada razmišljamo tko će to graditi i čuvati našu državu, domovinu Hrvatsku.
Gdje je spas za naš Zapad koji nema djeca i kojemu su djeca bolesna? U Srcu Isusovu. Gdje je spas za naš svijet koji izruguje kruh i vino, koji dopušta za muškarac naočigled svima svom žestinom udara ženu? Spas je u Srcu Isusovu. Gdje je rješenje za vlasti koje financiraju i planiraju višegodišnji rat jednoga naroda protiv drugih, pa i u samoj Svetoj zemlji, i još te prozivaju ako tražiš mir? Jedino temeljito rješenje je u Srcu Isusovu!
Bazilika je u potresu stradala, ali bazilika se temeljito obnavlja i radovi iz dana u dan napreduju. U ime naše Zaklade Anamarija Carević, zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra, želim vam reći hvala na svakoj pomoći koja, evo, plod donosi.
Ali još više želim reći: Pogledajte! Izvrsna je to slika. Isus dopušta da mu Srce bude na križu probodeno, ali onda na Uskrs u punom sjaju govori: »Mir vama!« Nije Isus samo iznio kruh i vino, nego on sama sebe, svoje Srce, daje. Nije njegovo Srce samo bilo pronicavo i mudro, nego je ono sveta Žrtva – naše otkupljenje, naš spas.
