[S + Anamarijom na dnevnoj svetoj misi]
Najnovije s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Za smirenje i prikupljanje duhovnih snaga, za čitanje i slušanje.
Posvećeno svim volonterima i prijateljima, svim molitvenim članovima i dobročiniteljima Zaklade Anamarija Carević, zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra u Palmotićevoj 31 u Zagrebu. Zaklada srdačno poziva:
- Duhovne vježbe za dobročinitelje: “Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!”, Marijin dvor – Lužnica, 27. 2. do 1. 3. 2026.
- Svečani spomen-koncert koji na godišnjicu potresa priređuje i srdačno poziva Akademski zbor Bazilike Srca Isusova “Palma” – nedjelja, 22. ožujka 2026. u 20:15, Bazilika, Palmotićeva 31, Zagreb
- Središnja komemoracija potresa i Anamarijine smrti, najveće godišnje okupljanje svih članova i prijatelja Zaklade: W. A. Mozart, Requiem, utorak, 31. ožujka 2026. u 20 sati, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Ulaznice: na blagajni dvorane ili ovdje na: lisinski.hr
a dostupne su u Župnom uredu i u Sakristiji u Palmi (privremeni ulaz: Palmotićeva 54) te preko ureda Zaklade , tel: +385 95 37 847 89
Korizma je vrijeme za onu pustinju u kojoj je Isus. Prava je prilika da smirimo dušu u dubljem razmatranju, da još više upoznamo vrijednost i veličinu Kristove žrtve i dar pomirenja koji po njoj dobivamo za sebe i svoju obitelj, za svoj narod i za sav svijet.
Znamo, muka Gospodinova ne započinje tek s onom pljuskom i bičevanjem, s teškim križem i čavlima. Počela je već onda kad je Mesija, Sin Božji, kao novorođenče položen u životinjske jasle jer za njih nije bilo mjesta. A posebna je patnja post od četrdeset dana u pustinji i onda izravne sotonske napasti. Kad su prošli dani posta, Isus je i dalje sam, nema učenika. Neće poučavati vrijednim neprestance aktualnim slikama iz života, nego vlastitim iskustvom. Pristupa stari neprijatelj, napasnik koji želi napraviti podjelu i razdor, želi rastaviti Sina od Oca; želi razdvojiti onaj središnji, dubinski, nježan zagrljaj Oca i Sina, nevidljiv i tih, zagrljaj neomeđene ljubavi.
S čovjekom – Adamom sjajno je počelo. Živi dahom života koji je Božji; Bog mu ga je udahnuo. Počelo je u bogatom vrtu, među privlačnim drvećem i hranjivim plodovima. A završilo je sa smokvinim listom! Jesu, otvorile su im se oči, ali ne za dubinsko znanje i jasnu, preciznu spoznaju što je dobro, a što nije. Oči su im se otvorile da vide vlastitu golotinju, nezaštićenost – svoju izloženost. Na toj pozadini dolazi novi Adam. Na početku je pokolj nevine dječice, doći će krvav znoj i koplje koje probada Presveto Srce, ali na kraju će slavno odjeknuti: „Dana mi je sva vlast.” „Ja sam s vam u sve dane.”
U našoj utopljenosti u tjelesnu glad i naravnu potrebu za materijalnim dobrima Gospodin donosi svjetlo Božje riječi koji nam je potrebna kao hrana za život. Sebe donosi. U našu oholu žudnju za senzacijom i atrakcijom, zabavnim iznenađenjem, u našu potragu da nam poklone pozornost i da se nametnemo, Mesija donosi živo povjerenje u Boga i njegove anđele – ne iskušavanje, nego oslanjanje na Božju riječ jer samo Bog zaslužuje da mu se svim bićem klanjamo. Samo u Riječ koja je tijelom postala možemo se bez pridržaja pouzdavati.
Teolog Pavao gleda ono prvo doba. Prije Mojsija i Saveza na Sinaju još nema prekršaja protiv Zakona, ali već se grijeh raširio i svima donio smrt. Zato će Isus, Sin Božji, prihvatiti smrt. Presuda Adamu postala je osuda za sve nas ljude koji smo sagriješili. A ono što Isus, novi Adam, donosi čisti je dar, milost na milost. Nasuprot starom neposluhu jednoga, Isus, jedan, donosi posluh, pravednost i život svima. Osuda te prisilno pritišće, a dar iz ljubavi primaš ako hoćeš. Adam je pralik i najava. Isus je ispunjenje, novi Adam, pravi ljudski sin, Mesija. Grijeh on uzima na sebe, a na nas razlijeva preobilje Božje milosti.
U početku zmija, uvijajući i izvijajući, nastoji podmuklo izokrenuti Božje riječi. U judejskoj pustinji zli protivnik ide odmah tako daleko u napadu da Gospodinu želi diktirati što da kaže. Svoje mu riječi nastoji staviti u usta: „Reci!” Potom će uzeti Božju riječ koja govori o našem hodanju po zemaljskim stazama, ne bi li je lažno primijenio na skakanje s Hrama, na skok u smrt.
Napokon će u virtualnoj stvarnosti, prividno – jer nema tako visoke točke s koje bi se vidjela i suprotna strana zemaljske kugle – prikazivati sva kraljevstva svijeta. U zadnjoj bijednoj laži pretvarat će se da su njegova. A Božji Mesija ne traži slavu svjetskih kraljevstva, nego slavu Oca svoga koji je na nebesima. Poslušno se pokorava pravom smislu Božjih riječi i primjerom pokazuje: Uzmi Očevu riječ i obrani se od napasti! Uzmi mene i nahrani život svoj!
