Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 3. nedjelju u Došašću (god. B): Iz 61,1-2a.10-11; Lk 1,46-50.53-54; 1 Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-28
Dođite, napojite duše na izvorima radosti! Radošću se silnom prorok Izaija raduje (Iz 61,10). U Gospodinu! Jer, još u progonstvu, već gleda na čudesan novi Izlazak. Prima haljinu spasenja. Apostol Solunjanima bez okolišanja, izravno piše što je volja Božja za njih: »Radujte se! Uvijek!« (1 Sol 5,16). Već u ovom svom prvom pismu, prvom novozavjetnom spisu, Pavao jasno određuje sveti prostor: »U Kristu« (1 Sol 5,18).
Kako da čovjek u Hrvatskoj bude radostan? Što vrijedi kuhano vino kad ratovi traju, cijene su previsoke, svađe svaki dan bombardiraju narod, nesreće se zbivaju? Očito još uvijek traje Došašće. Advent je, nije još Božić. Još uvijek iščekujemo blaženu nadu. »Čuvajte se za dolazak Gospodina našega!«, poziva Apostol (1 Sol 5,23). »Za mnom dolazi« – svjedoči Ivan (Iv 1,27).
Radost Došašća jest radost čekanja. Kao i obično Sveto pismo je temelji u životu. Izaija tumači: To je radost zaručnika, koji su pronašli s kime će život dijeliti, i sada željno čekaju da budu zajedno (Iz 61,10). To je radost vrijednoga zemljoradnika koji vidi kako sjeme klija, u vrtu nasad niče (Iz 61,11). Čovjek se nada, čeka plod.
Palimo danas treće svjetlo na vijencu jer Ivan Krstitelj svjedoči za svjetlo. Bog ga je poslao da po njemu svi dođu do vjere (Iv 1,7). Njegovo ime Ivan znači da se Bog smilovao, da je milostiv. Glas najavljuje Mesiju, Pomazanika, kojega treba upoznati. Treba ga prepoznati ovdje među nama (Iv 1,26).
Ivan je ostavio udobnost i postao pustinjak. Prešao je rijeku, otišao na drugu stranu, praktički prekoračio među Svete zemlje (usp. Iv 1,28). Ali ne zato da se odijeli i sebično zabarikadira, nego da u rijeci Jordan ljudima daje krštenje vodom (Iv 1,26). U gotovo dvije tisuće godina dugoj povijesti časne Abrahamove i Mojsijeve religije, sprema se nešto novo, a nije u Jeruzalemu, nije u Hramu. Zato hramski svećenici i poslužitelji moraju provjeriti tko je taj (Iv 1,19). Zato farizeji ispituju kako to da Ivan krsti (Iv 1,24).
Oni su u službi drugih ljudi, Judejaca, koji ih šalju, kojima su odgovorni. Ivan Krstitelj, naprotiv, i Mesija, koji će doći, u službi su Očevoj. Kao i onda, u Izaijino doba, nakon cijeloga jednog života – 70 godina – u babilonskom izgnanstvu (usp. Iz 40,3), sada opet valja pripraviti put Gospodinu.
Dok smo bili djeca, bilo je normalno i u redu u mašti određivati tko sam: »Ja sam astronaut. Ja sam kraljevska kći. Ja sam strijela koja k cilju hiti. Ja sam lađa koji mirno morem klizi.« A Ivan pokazuje središnju zadaću Došašća. Poravnaj stazu (usp. Iv 1,23)! Skini lažno odijelo, ukloni napuhane riječi, namještene usne i kozmetičku boju očiju! Ostavi igrice i virtualnu stvarnost! Pusti umjetnu i vrati se prirodnoj inteligenciji! Makni lažne slike o sebi, osloni se na Riječ Božju i pogledaj svoje pravo lice!
Apostol otkriva u čemu je svetost. Bog mira (1 Sol 5,23), Bog vjeran (1 Sol 5,24) čuva tvoj ljudski duh, tvoj život, tvoj organizam, da budeš bez mane, cjelovita osoba s neokrnjenim dostojanstvom za susret s Mesijom, za njegovu prisutnost (παρουσία 1 Sol 5,23)
Krstitelj se već kao nerođeno dijete susreo s dolaskom Spasiteljevim (usp. Lk 1,44) kad je Majka Marija veličala Gospodina i kliktala u Bogu Spasitelju (1,46). On je zato s obje noge na zemlji, čvrsto uporište ima u Bogu. Strpljivo, “transparentno”, rekli bismo danas, opet i opet – pet puta! – Ivan odgovara (Iv 1,20.21[2x].23.26s). Ne niječe, nego otvoreno priznaje (usp. Iv 1,20).
I ovdje dokazuje da je Preteča. Tumači naime tko je, služeći se prorokom Izaijom (Iv 1,23), baš kao što će to Rabbi Isus učiniti kad u svom Nazaretu kod Izaije pronađe i pročita upravo ove današnje riječi da ga je Bog pomazao Duhom Svetim (Iz 61,2) – da je Mesija (Lk 4,18). I tada će proglasiti: »Pismo se ispunilo!« (Lk 4,21).
A sada smo još u Došašću. Isus još ne nastupa u ovom evanđelju. Ipak, prisutan je kao Svjetlo kojemu je Ivan svjedok (Iv 1,7s). Evo ga u Izaijinu proroštvu o blagovijesti koju donosi siromasima (Iz 61,1). U otpjevnomu psalmu riječi su Isusove Majke, koja ga pod srcem nosi, i pritom se raduje, moli i zahvaljuje baš kako to Poslanica traži (1 Sol 5,16-18).
I mi smo u radosnoj, zahvalnoj molitvi – Euharistiji, u kojoj otkrivamo kako Ivan ispravno upozorava: Uzvišeni Gospodin, koji za njim dolazi, već je sada među nama, a na nama je da ga prepoznamo (usp. Iv 1,26). Treća nedjelja Došašća nova je, izvrsna prilika. Prepoznaj Mesiju koji ti na žrtveniku daje samoga sebe – svoje Tijelo i Krv, svoju dušu, svoga Duha! U njemu je volja Božja za nas (usp. 1 Sol 5,18). U njemu promatramo kako Bog šalje čovjeka na svijet (usp. Iv 1,6). Poput Ivana i nas šalje zato da probudimo i podupremo vjeru svojih bližnjih (usp. Iv 1,7), da i mi budemo svjedoci svjetla.
