Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja u petak 31. tjedna – Prvi petak, 7. 11. 2025. – Rim 15,14-21; Lk 16,1-8
Evo nas pred Srcem našega Gospodina i Spasitelja u drugom koraku velike devetnice koja nas vodi do svetkovine u petak 12. lipnja iduće godine. Oslanjamo se na svih 12 velikih obećanja Srca Isusova, a najviše na ono posljednje o duhovnosti Prvih petaka. U srcu grada, pred Srcem koje nas je do kraja ljubilo rado i spremno polažemo sve račune svoje duše (usp. Lk 16,2) u poniznoj, skrušenoj ispovijedi.
Gospodin zna koliko puta smo mi sami bili optuženi – nepravedno, kao on, ili s pravom. A što on čini? Pobjednički nas brani od vječnog zlobnog tužitelja. Jer on ga je pobijedio. Samo on to može. Božanska ljubav skrivena u srcu Krista Dobroga pastira – to je ono što je apostol Pavao hrabro objavljivao među poganima koji još nisu znali za Mesiju (usp. 1 Kor 15,21). A mi se danas sjećamo kako nas je naš Nadbiskup, današnji naš apostol, podsjetio na ono poznato (1 Kor 15,15). Učinio je to baš ovdje uz Baziliku u Palmotićevoj 31 u Zagrebu, gdje bijaše središte posvete kojom smo se kao narod posvetili Srcu Gospodinovu. Posvetili smo se Srcu našega Učitelja u kojemu blista blagost i poniznost. Nama Isus govori, učenicima svojim (Lk 16,1), nama sinovima one svjetlosti (16,8) koja je došla na svijet (Iv 1,9), svjetlosti koja je on sam (Iv 8,12).
Znamo da nas je Stvoritelj od početka postavio da dobro gospodarimo (Post 1,26.28), da obrađujemo i čuvamo vrt Gospodnji (Post 2,15), koji je on sam zasadio (Post 2,8) i nama povjerio. Baš ovih dana u Brazilu po 30 put okupljaju se čelnici država na svjetsku konferenciju o čuvanju Zemlje na kojoj živimo, i to u gradu znakovitoga imena Betlehem. Stoga se ponovno se sjećamo kako Gospodin od svakoga nas traži da bude vjeran i razuman upravitelj (Lk 12,42).
U središtu današnje Isusove pouke je krajnje negativan primjer, kontrast koji služi kao upozorenje! Utjelovljeno nepoštenje, korumpiranost. Ekonom nepravde kako doslovce evanđelje bilježi (usp. Lk 16,8)! Je li to jedan od naših glavnih problema ovdje u domovini? Zato smo, predvođeni našim biskupima, u Posveti na svetkovinu Srca Isusova usrdno molili da nam srce ne otvrdne, da ne postane sporo i hladno. Nepošteni upravitelj bio je očito upao u svoju rutinu i naviku. Tek kad je shvatio da više neće upravljati, tada on počinje razmišljati (Lk 16,3). I aktivno kreće, poziva jednog po jednog (16,5), sve po redu, lukavo traži tko će ga poslije primiti (16,4). Optužba je bila točna! Evo, rasipa imanje (16,2) svoga gospodara: od ulja 50% (r. 6), od žita 20% (r. 7). Krivotvori, potkrada.
U ovoj Svetoj godini sa svim se žarom prisjećamo i znamo, hvala Bogu, gdje je rješenje. Zato smo sa svim narodom molili da naša srca Bog svojim Duhom omekša i zagrije. Možemo li dokaz Božjega uslišanja vidjeti u obnovljenom i urešenom stropu Bazilike? Hvala svima vama, vjerni i velikodušni dobročinitelji!
Apostol Pavao kao svećenik evanđelja Božjega među poganima (Rim 15,16) donio im je silnu novost o Kristu Učitelju koji već svojim dragim, božanskim pogledom, a potom i svojim utjelovljenim glasom poziva. Mi, dok obilježavamo 1100 godišnjicu hrvatskoga kraljevstva i crkvenih sabora održanim kod nas, zahvalno se dičimo (Rim 15,17) poslušnošću kojom smo u početcima rekli „da!” Kristu, Bogu svome. Zato nismo spretni sinovi ovoga svijeta nego iz dana u dan uzimamo svoj križ i slijedimo Gospodina. Centar hrvatske kulture je Srce Isusovo. Naša je kultura kultura savjesti.
A sam Gospodin dat će nam iznutra kušati kako je njegov jaram sladak jer što je jaram? Ono što nas posvema veže uz njega, u najvećoj, najtješnjoj blizini, dok smo tijelo uz tijelo upregnuti. Tako da osjećamo njegov krvav znoj na Maslinskoj gori, krajnji napor i napon mišića kad na ramenima nosi teško drvo križa, nakon što je izbičevan i trnjem okrunjen. S Ivanom apostolom na Posljednjoj večeri slušamo kako njegovo Srce kuca (usp. Iv 13,25). Osjećamo onu njegovu radost koju želi nama dati da u nama bude savršena (Iv 15,11; 16,24), radost koja je na Uskrs nebeskom eksplozijom eksplodirala.
Za nas je Isusovo breme završno olakšanje i blaženstvo. Jer, on, naš Otkupitelj, zadužnicu svih grijeha naših na križu odnosi, svojom je žrtvom poništava (usp. Kol 2,14). On, Svjetlo samo, nije lažno umanjio, nego ju je svojom presvetom krvlju do kraja oprao, izbrisao, očistio (usp. Ps 51,3.4.9.11). Uklonio ju je. Zato nas, dužnike, prima u svoj dom (usp. Lk 16,4) oslobođene duga; zato će nas u svoj vječni šator primiti i kad se ni na kakvu svoju snalažljivost ne možemo osloniti. To je vječna beskrajna snaga Srca Isusova. Zato njegovo presveto Srce u euharistijskom kruhu i vinu slavimo, njemu se klanjamo. Zahvaljujemo mu na svojoj potpunoj duhovnoj slobodi.
