Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 22. nedjelju u godini C: Sir 3,17-18.20.28-29; Heb 12,18-19.22-24; Lk 14,1.7-14
S +Anamarijom kroz dnevnu svetu misu
Posvećeno svim prijateljima i volonterima, molitvenim članovima i dobročiniteljima Zaklade za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. Hvala vam na svakoj vašoj pomoći – molitvom, znanjem, marom i darom!
Najnoviji prinos na našem Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Krotkost i plodonosna poniznost o kojima je mudri Sirah zborio, blagoslovljena poniznost s Božjom nagradom, o kojoj Rabbi Isus poučava, izvrsno se vide upravo na njegovu osobnom živom primjeru. On, Bog, koji se svom silinom na gori Sinaju kod objave starozavjetnoga Zakona očitovao, uz grom i tutanj (Heb 12,19), u neugasivu ognju i u zastrašujućoj, gustoj tami (Heb 12,18) – tako da je narod tražio: „Ne više!” (Izl 20,19), sada, evo, krotka i ponizna srca dolazi kao jedan od nas. Prima Crkvu za svoj stol!
Da, nebeski Jeruzalem (Heb 12,22; Otk 21,2), koji teolog Ivan tek na kraju motri, već nam se daje na euharistijskoj gozbi. Svečani skup (Heb 12,22) nebrojenih svetih duša, Božjih prvorođenaca (12,23), već ovdje živi. Mi pristupamo Posredniku novog Saveza – Isusu (Heb 12,24), koji sada ipak donosi spasonosan, novozavjetni, pashalni lijek za bolest svih nas oholnikâ (usp. Sir 3,28).
Galilejski Rabbi rado prihvaća poziv, slično kao što je bio sa carinicima i grješnicima. I u sveti dan sjeda za stol s gorljivim farizejima, koji su se sa svom strašću dali na izvršavanje svetoga Zakona, napetih mišića, užarene nutrine.
Isus je upravo izliječio teškoga bolesnika koji je ondje bio (Lk 14,4). Pa sada koristi čas i daje pouku najprije gostima (Lk 14,7-11), a potom i imućnom domaćinu (Lk 14,12-14). Kao što starozavjetni Sirah dobrohotno upućuje sina svoga (Sir 3,17), tako i učitelj Isus nas poučava. Daje nam da pažljivim uhom slušamo i razmišljamo o njegovim mudrim izrekama (Sir 3,29). Već je Sirah precizno argumentirao: Ako si ponizan, naći ćeš milost u Gospodina (Sir 3,18)! Ako si ponizan, častiš Boga (Sir 3,20)! Gospodin gleda na te, kao što je pogledao na poniznost službenice svoje (Lk 1,48)!
Učitelj Isus naglasak stavlja na ono uzvišenje i uzdignuće koje poniznom čovjeku daje Bog sam (ὑψόω Lk 14,11). I na ono sveto uzvraćanje i naplatu (ἀνταποδίδωμι Lk 14,14), koja nije od ljudi, nije od ovoga svijeta, nego od Boga i vezana je uz uskrsnuće (ἀνάστασις Lk 14,14).
Kad Gospodin motri naše crkve i svete mise, onda zasigurno vidi da posljednja mjesta nisu naš problem. Osobito mi muškarci obično volimo ostati na dnu crkve, uz stražnji zid i ulazna vrata. Ne idemo naprijed. Ali razumijemo mi o čemu Isus govori! U središtu pouke je poziv (8x καλέω Lk 14,7.8[2x].9.10[2x].12.13). Domaćin poziva na gozbu. Evanđeoska je to slika nama, pozvanima, dobro poznata.
Koji je to blažen osjećaj kad me domaćin pred svima prepozna i prima kao svoga prijatelja i vodi me da sjednem tamo naprijed do njega (Lk 14,10). Je li to danas možda neki bogati vlasnik ili direktor tvrtke, biskup u biskupiji, vladar, neki istinski velik čovjek? Svakako, kod Posljednje večere Isus učenike izravno naziva prijateljima (Iv 15,15).
Isus nas svojom poukom čuva od duhovnog sramoćenja i od toga da napokon završimo na posljednjem mjestu (Lk 14,9). Prvi će biti posljednji (Lk 13,30)! Ako se umišljeno sam guram ispred drugih, a objektivno nemam ni snage ni talenta, nisam kompetentan, – to je puka gluma. Sajam taštine bez rezultata! Promašaj koji neće dobro završiti.
Radije ću istinito gledati na svoje ograničene sile. Poniznost je istinitost života! A uzvišenost je Očev dar. Pravu veličinu Bog daje (teol. pasiv Lk 14,14), kako sam već Abrahamu objavljuje („uzveličati” Post 12,2). U evanđelju za uzvišenje nalazimo istu riječ koja označuje da će Isus biti uzdignut (Iv 8,28). U toj se riječi kriju križ i žrtva, ali i uskrsnuće, Božje slavno djelo. Već Stari zavjet, gle, upravo na taj način označava žrtvu paljenicu: podizanje (hebr. עלה ‘alâ – uzići; prinijeti žrtvu paljenicu). Evanđelist Luka jedini dvaput ponavlja da će ponizni biti uzvišen (Lk 14,11; 18,14).
Drugu pouku Gospodin upućuje svom domaćinu, dobrostojećem ugledniku iz farizejske stranke na vrhuncima društva. Isus ima autentičan, inherentan autoritet i daje pouku koja sadrži novo blaženstvo (Lk 14,14). Izokreće naša očekivanja i uobičajene vrijednosti.
Postoji zemaljsko koristoljublje i računica: Dat ću ti zato da mi uzvratiš. Postoji i duhovno, nebesko koristoljublje koje gleda na cjelinu života, uključujući i uskrsnuće pravednih (Lk 14,14) i vječnost. Blago meni, ako umjesto svojih prijatelja (Lk 14,12) okupim i pogostim siromahe (Lk 14,13), baš kako Isus nas kod euharistijskog stola okuplja! Blago meni, kad umjesto braće pozovem one osakaćene; umjesto svojih rođaka, one ljude koji ne mogu pravo kroz život hoditi; umjesto bogatih susjeda koji mogu dobro platiti, one koji više ne vide svjetla u svom životu (Lk 14,12.13).
Njih k sebi poziva i prima sveti liječnik Isus Krist. Gospodin k sebi poziva i temeljito hoće izliječiti srca onih ljudi koji uporno žele i produžuju rat u Ukrajini, koji nemilice vode u smrt stanovnike njegove Svete zemlje pred očima svega svijeta; one koji stvaraju i podržavaju sve ratove po svijetu i ova naša hrvatska neprijateljstva. Božanski kardiolog poziva baš tebe, čovječe, kojemu se opačina u srcu ukorijenila (Sir 3,28) da te izliječi, da ti daruje svoj mir pa da živiš.
Evanđeoski račun tako je jednostavan! Gledam na onu nagradu koju Bog daje, evo, već danas za ovim oltarom, i koju primam u Tijelu i Krvi Spasiteljevoj.
