Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 4. korizmenu nedjelju – nedjelju Laetare: 1 Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ps 23,1-6; Ef 5,8-14; Iv 9,1-41
Vrijedi li ovo naše slušanje i primjenu Božje riječi započeti u sasvim određenom trenutku. Čovjek, slijep od rođenja, osjeća kako ga blato na očima steže, bocka i pecka, svrbi i smeta dok postaje kruto jer se suši. Isus je slinom iz svojih usta od zemlje s tla napravio malo blata i premazao time njegove oči. Neugodno, prljavo, protuslovno, mučno! Ako je ovaj čovjek do sad bio u tami sada je – u tumačenju sv. Pavla – postao tama. Dodir blata, miris, prljavština na očima evanđeoskoga slijepca mogu samo pojačati njegovo bolno ispitivanje: Koji je to moj grijeh ili koji je to grijeh mojih roditelja da cijeli život imam takav hendikep? Teško je ispitivanje savjesti ali nije zlo. To je izvrstan i najbrži put da se na meni očituju djela Božja.
Ako sam slijep, ništa mi ne vrijedi Eliabov visoki stas i njegova vanjština. Ali isto tako, nema značenja ni Davidov izgled, njegova zdrava boja, lijepe oči i krasan stas. Zapravo daleko bolje mogu u hipu razumjeti da Bog ne gleda na oči, nego što je u srcu.
Blato na očima slijepca podsjeća ga na duge, teške i tužne dane kad je mogao samo sjediti i prositi. A sada je pred njega došao Mesija koji ne daje milostinju, nego Božju milost. Jaganjac Božji oduzima tamu grijeha. Zastori se miču, nebeska svjetlost može prodrijeti do zadnjega kutka u dvorcu duše.
Poslušao je slijepac i – poslan – ispunio poslanje. Oprao se u kupalištu. Za Božje djelo traži se čovjekovo sudjelovanje. Pravo čudo zbiva se uvijek pod plaštem otajstva. Skrovito, trenutno, gotovo neprimjetno, a tektonski snažno. Sada vidi! U duši mu puca unutarnji poklik: Veseli se! Laetare! Svjetlost je odjednom svom silinom ušla u njegov život i donosi svoje plodove koja Apostol nabraja: dobrotu, pravednost i istinu. Zasigurno se on već prije odlučio za ono što je milo Gospodinu, a sada to jasno vidi. To je njegova duhovna punoljetnost. On sada zna što doista znači subotnji dan, Bogu posvećen, Dan Gospodnji. Djela Gospodnja na njemu se zbivaju.
Cijeli ovaj evanđeoski događaj vodi nas do Isusa koji oslobađa od duhovnoga sljepila. Korizma je vrijeme za iskreno, dubinsko obraćenje Bogu, čas da ponizno pogledamo istini u oči. Zato služi ispovijed koja je na raspolaganju svima koji se traže taj sakrament pomirenja.
Farizeji koji uživaju autoritet sudaca i šire strah, ne znaju ono što danas dječica znaju: odakle je Isus. Stvaraju oni podvojenost i rat između Mojsija i Isusa, a tog sukoba uopće nema. Davno je Mojsije, razgovarajući s Bogom licem u lice, nagovijestio dolazak Mesije. Farizeji zabranjuju, zabranjuju onoga koga cijelu dugu povijest iščekuju. Prijete izopćenjem. To je duhovno sljepilo.
Ne, bombama nećeš donijeti mir, nego pustoš i smrt. Ne, istrebljivanjem susjeda, Kajinovim smaknućem mlađega brata, nećeš doći do slobode, nego navlačiš na sebe prokletstvo. Razaranje gradova i stanova, ubijanje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, ne donosi sigurnost i rješenje, nego paklenski strah, bijeg i bijedu bez kraja. Probudi se svijete, ustani od mrtvih da nahraniš oči na utješnom, vječnom svjetlu Kristovom! Jedino je u Kristu spas.
Bivši slijepac prolazi pravu torturu saslušavanja i ispitivanja, opet i opet. Hrabro će izdržati. U toj muci vidi sve više i sve dublje. Njegov čudesni liječnik za njega je najprije čovjek koji se zove Isus. Zatim je prorok. Napokon, izbačen, on uživo vidi Gospodina koji je Sin Čovječji, njegov pastir koji ga je pronašao. To je kršćanska vjera.
To je naša korizmena molitva, to je naša molba u današnjoj svetoj misi. Oslobodi nas, Gospodine, od naše tame i našega duhovnoga sljepila jer jedino tako vidjet ćemo istinsku veličinu, dostojanstvo i vrijednost tvojega križa, tvoje žrtve, tvojega uskrsnuća! Izliječi nam oči duše da u Vazmenoj noći vidimo ono pravo svjetlo Kristovo. Pogledajmo već danas kako na oltaru blista Tijelo i Krv našega Mesije!
