Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Vinograd Gospodnji

Jesen je blizu. U našemu su vinogradu vrijedni radnici. Zaposleni po cio dan, čak ni na objed ne dođu. Sunce žari svojim živim zrakama, a oni ubiru plodove i stavljaju grožđe u tijesak.

Nebesko kraljevstvo

Danas nam riječ Božja pred oči stavlja tajnu koja je u središtu naše vjere. Pamtimo, Krist Gospodin je s više usporedaba i slika opisivao činjenicu da Bog kraljuje. Danas za usporedbu o nebeskomu kraljevstvu uzima čovjeka. Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku domaćinu. Slika o Bogu i slika o čovjeku usklađene su u Kristu. Po utjelovljenju očuvano je i dostojanstvo Boga i dostojanstvo čovjeka. Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bližnjemu. Kraljevstvo Božje »izrađeno je« po mjeri čovjeka.

Kakav je to domaćin i gospodar o kojemu govori Evanđelje? Po čemu ćemo prosuditi da je Božje kraljevstvo stvarno na djelu? Koja je to radosna poruka koju danas slušamo!?

Biblijska revnost

Gospodar je revan i ustaje rano. Rano je jutro u Svetomu pismu naznaka prostora za susret s Bogom. Domaćin je aktivan. Sam odmah odlazi i traži radnike za svoj vinograd. Ne sjedi u vlastitoj raskoši i sebičnosti, okružen veleposjedom, nego izlazi na trg i sam odlazi po nadničare. Ne čeka da oni dođu i ne dopušta da moljakaju. Ide k ljudima.

I to, molim vas, ne jednom ili dvaput, nego: ujutro kada se razdanilo, pa u devet, pa u podne, pa u tri i napokon u pet poslije podne kada je radni dan već bio na samomu kraju. Kako je ustrajan! Pet puta – kako nam Isus prikazuje – brižni gospodar izlazi i nalazi ljude. Budno oko bdije cio dan. Premda je vlasnik vinograda i uživa njegove plodove, i vinograd uživa njegovu skrb i pažnju.

Dijalog i dogovor 

On nije despot koji bi tlačio i prisiljavao, nego – izlazi u susret ljudima-radnicima. Pruža im priliku da nađu posla. Pozivlje i obećava pravednu nagradu: »Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.« Triput izlazi k novim ljudima s tom spasonosnom porukom, kao neki prorok koji donosi nadu.

Domaćin ozbiljno uzima mišljenje najamnika. S njima na početku uglavljuje plaću. Zajednički, ugovorno ustanovljuju što će im donijeti kraj radnoga dana. Nije to tek samilosno i sažalno davanje od suviška, nego put k socijalnoj pravdi!

Rješava sukob

Pa i kada čuje mrmljanje kod isplate, ne odmahuje prezirno i s visoka. Ne bježi, nego rješava stvar u osobnomu susretu s bliskim, izravnim oslovljavanjem: »Prijatelju!« Znamo: tko prigovara Bogu, ne će napraviti pravi korak naprijed u svojemu životu prije nego što se otvorena srca, bez pridržaja, izmiri s Bogom.

Uzor-domaćin u svojoj nenametljivosti drži stanje po nadzorom. Zna kako se i do posljednjega časa nađu oni koji su »povazdan besposleni«. Oslobađa ih od malodušnosti i lijenosti. Otvara im mogućnost da budu korisni i nešto steknu. Zarada nije samo novac, nego i ispunjenje duše. A u vinogradu Gospodnjemu uvijek ima posla. Pa i na pretek.

Dolazi novih sedam dana. Crkva raste i zrije. Svećenik u crkvi donosi poziv od Domaćina i Gospodara vinograda da budemo kao onaj upravitelj kojemu je povjereno da isplati nagradu. Možemo li svakoga dana pronaći jednu osobu kojoj ćemo izručiti obilnu, natresenu i nabijenu mjeru Božje ljubavi? Pa makar je taj radnik došao tek u zadnji čas. Pa makar je već krajnje vrijeme da se prihvati spasonosna posla. Jer, evo Božje je kraljevstvo blizu, tu je nadomak.

(Iz 55,6–9; Fil 1,20c–24.27a; Mt 20,1–16a
25. nedjelja u liturgijskoj godini A i srijeda 22. tjedna)

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Vinogradari

petak 2. korizmena tjedna, 27. nedjelja (god. A): Mt 21,33–43

Slušamo li poznatu prispodobu o zlim vinogradarima, osjećamo da nije vrijeme utjehe i smirene meditacije, nego čas oštra suda. Pitamo se jesmo li mi narod koji donosi plodove Božjega kraljevstva (usp. Mt 31,43)? Sveto pismo pred nas stavlja trenutak Božjega suda i na njemu smo, gle, mi sami pozvani prosuditi! Ako smo doista spremni poslušati Božju riječ, neka zazvoni nebesko pitanje: »Zašto sam,« pita Gospodin, »zašto sam se nadao i željno iščekivao dobre plodove, a kada ono sve pokvareno, izrod, opačina, devijacija?« Božji sud čas je istine koja jedina oslobađa.

Berba

Došlo je vrijeme plodova. Vrijedan vinogradar i ove godine okupio cijelo mnoštvo na berbu. Puno sunca, puno slatkoće u grožđu, sve dozorilo! Čas je za ubiranje plodova, vrijeme je žetve, a mi grješnici opiremo se svojom logikom udarca, ubijanja i kamenovanja (usp. Mt 21,35). Dobar je gospodar aktivan: šalje i šalje i šalje nove izaslanike po urod (ἀποστέλλω, 21,34.36.37). Sam je bio uložio napor, iskrčio je, okopao i ogradio pa je potom očekivao zakon – kada, gle, čovjek lakom! Umjesto pravednosti – krik potlačenosti! (usp. Iz 5,7).

Učitelj na kraju svoje pouke neuvijeno tumači da je vinograd kraljevstvo Božje (Mt 21,43). »Približilo se« (Mk 1,15), »među vama je«, »u vama je« (Lk 17,21) – reći će. Riječ je o onome najvrjednijemu i najdragocjenijem što kao ljudi nosimo u sebi. U čovjeku je sveti prostor Božjega prebivanja, hram Duha Svetoga – pisat će Apostol (1 Kor 6,19). Kraljevstvo Božje to je naše bogodjetinjstvo koje smo po krštenju primili. Postali smo djeca Božja, primljeni smo u baštinike. Uz Isusa, Sina, posinjeni smo. Evanđeoska pouka upozorava međutim da taj sveti dar može biti oduzet od nas. To je aktualna i važna opomena! Ljudska sloboda kojom smo obdareni strahovita je. Možemo se podložiti vlasti nekoga drugog kralja pa da više ne budemo u Božjemu kraljevstvu.

Sud

Evanđeoska je slika oštra i prodorna: Gospodar vinograda svakako dolazi u svoje vrijeme (Mt 21,40). Sud se zbiva. Osobitost Božjega suđenja jest da smo sami pozvani prosuditi i izreći pravorijek. »Dajte, sudite između mene i mojega vinograda!« – poziva Gospodin po proroku (Iz 5,3). »Što će učiniti gospodar s vinogradarima?« – pita Isus svoje slušatelje (Mt 21,40). Kao što je Izaija neskriveno pjevao o gospodaru i vinogradu i o kobi vinograda, tako i Učitelj Isus otvoreno iznosi upravo onima koji ne donose plodove bolnu pouku o vinogradarima pokvarenjacima. S njima uspostavlja kontakt i dijalog. Pred glavarima svećeničkim i narodnim starješinama (usp. Mt 21,23) točno opisuje svoju buduću sudbinu koju će oni svojom spletkom isplesti. To im on nudi priliku! Upravlja im žuran zov: obratite se! Zar ne vidite! Što to radite! Sami ste svjesni posljedica.

Drugi se vinogradari traže jer ovi će stradati, slažu se i oni sami (usp. Mt 21,41). Poziv je to na izvorno kršćansko obraćenje. Potreban je nov čovjek o kojemu će pisati sv. Pavao (Ef 4,24), čovjek po mjeri Kristovoj (4,13). Sud Božji razotkriva korjenitu opreku između traženih, dobrih plodova s jedne i ubojstva s druge strane, između vrijedna gospodara koji sadi, ograđuje, gradi i između podmukla odbijanja dužnosti. Ondje domaćin sa svojom logikom iznajmljivanja (ἐκδίδομι, Mt 21,33.41) daje, povjerava im svoja dobra i svoj vlastiti trud na skrb. Ulaže u njih. Ovdje razbojstvo i pljačka, izbacivanje i krađa baštine (Mt 21,39).

Namisli srca

U Isusovoj pouci dobivamo uvid u unutarnji svijet gospodara i njegove osobne perspektive i promišljanja: »Poštovat će moga sina«, očekuje on (Mt 21,37). Dobivamo uvid i u užas s druge strane, u intelektualnu pozadinu premlaćivanja, ubijanja i kamenovanja. Raskrinkana, razotriva se izopačenost, perverzija i hybris, duhovni tumor. Današnje doba gorljivo žudi za tim da prodre u intimu drugoga. Tako je to u medijima – na internetu, u novinama, na televiziji. Tako je to i u našim osobnim tračevima i ogovaranjima. Evanđelje nam u iznenađujućoj mjeri daje pristup i otvoren uvid. Evo, s jedne strane, Božji svijet dostojnosti i očekivana poštovanja prema ljubljenomu sinu. Evo i, s druge strane, mračna i paklena, krvava računica: »Hajde, ubijmo! Hajde otmimo baštinu!« (Mt 21,38). Pred nama se otkrivaju namisli srdaca. Tamo politika izgradnje, zaštite i iznajmljivanja, ljubazna, spremna domaćinova potraga za onim što još valja poduzeti, a da nije već učinio (Iz 5,4). Ovdje politika »Izbaci! Ubij! Oduzmi!«

Posred našega ljudskog srca prolazi tijesna crta bojišnica na kojoj se sukobljavaju sile zla i dobri Božji Duh. I ne bi do danas rješenja bilo da nije sam Sin gospodarev dragovoljno dopustio da – prema proročkomu psalmu (Ps 118,22) – bude odbačen i obescijenjen, izbačen (usp. Mt 21,42). Graditelji su ga prezreli i bacili u grob. A on postade kamen temeljac, nosivi stup nove zgrade od živoga kamenja.

Ako je u svojoj pouci jasno objavio izvornu dobrotu Stvoritelja koji sadi, gradi, zaštićuje, povjerava na brigu i dobrohotno traži što još valja učiniti, Isus je svojim životom išao još i dalje. U nakanama svojega srca prihvaća udarce, izbacivanje i ubijanje, preuzeo je na sebe sudbinu odbačena kamena o kojemu unaprijed otvoreno govori svojim budućim napadačima. Politici ubojstva i otimačine suprotstavlja teologiju pšeničnoga zrna koje je palo na zemlju i koje umire. On je Sin koji dragovoljno preuzima ulogu sluge (usp. Fil 2,7). U svojemu srcu on zna tajnu o Ocu koji je sam vinogradar jer su se vinogradari iznevjerili (Iv 15,1). Sam Otac čisti lozu da više roda donese. Učitelj zna tajnu. Njega slavimo, njemu se klanjamo, njemu svoj život povjeravamo i predajemo jer on je trs na koji smo mi kao loze usađeni (usp. 15,5).

Poslušajte:

 CROSBI  1044302 
Kategorije
Duhovnost

Zahvala i radost

Gospodine, ti si nas stekao krvlju svojom, pošalji nam Duha Svetoga! Gospodine, smiluj se!

Pošalji nam Duha Svetoga i oprosti nam svaku našu pohlepu za imanjem i nemar u ljubavi prema bližnjemu! Kriste, smiluj se!

Gospodine, pošalji nam svojega Duha Svetoga koji će nas čuvati u tvojemu imenu da budemo jedno među sobom i s tobom! Gospodine, smiluj se!

Okupljamo se na zahvalno slavlje u ovomu vremenu kada molimo za darove Duha Svetoga, Duha koji – kako Pismo veli – postavlja nadglednike (Dj 20,28) da dobrohotno i zagovornički bdiju nad Božjim narodom. Sa sv. Pavlom gledamo na dug niz dana i godina koje su nam darovane. Vrijeme je za poniznu međubilancu. U naše doba ne samo u crkvenoj duhovnosti, nego i u menadžmentu i biznisu, poznato je kako je dubok, smiren i zahvalan pogled unatrag najbolje sredstvo da ustanovimo i potvrdimo tko smo i gdje se nalazimo. A to je opet najbolji orijentir koji nam kaže što i kako dalje!

Crkva u Hrvatskoj više je puta u zadnjim desetljećima iskusila pohod Svetoga Oca pa nam je zbog toga bliža Isusova molitva iz Evanđelja. Gospodin moli za nas kao što je u naše dane njegov namjesnik molio za nas i s nama. U riječima svoje molitve Isus nam daje pristup u povlašten i dirljiv prostor njegova odnosa prema Ocu.

Euharistija je molitva. To je ponajprije naša molitva kajanja i obraćenja. Molimo za oproštenje ako smo hlepili za srebrom ili ruhom (Dj 20,33), i ako se nismo zauzimali za nemoćne (Dj 20,35), i ako nismo čuvali one koje nam je Bog dao (Iv 17,12).

Euharistija je zahvalna molitva. Zahvaljujemo na veliku daru što nas je Krist, kako sam veli, čuvao u imenu Očevu, štitio nas je da ne propadnemo (Iv 17,12). Sada moli Oca da nas čuva u svojem imenu i da nas očuva od Zloga (Iv 17,11.15). Zahvaljujemo što smo od Oca darovani Isusu (Iv 17,12). Zahvaljujemo što dolazi drugi Zaštitnik i Branitelj, poput Isusa, koji će nas posvetiti u istini (Iv 17,17).

Živjeti u svijetu, a ne biti od svijeta po sebi je čudan zadatak koji može biti isprazan i puko glumatanje ili pak prezahtjevan. Ali i u tome poslanju Isus nam je učitelj. On je bio u svijetu, premda nije od svijeta (Iv 17,14.16). Po njemu se ravnamo. S njime smo zajedno u tomu neobičnu poslanju da budemo u svijetu, a nismo od svijeta.

Euharistija je zahvalno slavlje. Iskreno bih želio da u istoj mjeri osjetimo svu zahvalnost Božjega srca za sve što smo poduzeli i pretrpjeli. Božja je zahvala i nagrada u istoj krvi Kristovoj kojom smo stečeni. O, kako bih volio da do u dno vlastite duše osjetimo Gospodinovu očinsku hvalu i ljupko odobravanje za svaki korak koji smo učinili kao dobri pastiri u svojoj župi, u svojoj obitelji, na poslu…!

Hoćemo li naći dublje veze i bližega dodira između Pavlove misli i Ivanova Evanđelja negoli u današnjim čitanjima? Pavao u svojemu oproštajnom govoru traži od svojih da paze na povjereno im stado, da pasu Crkvu Božju i da bdiju, upozorava da vuci okrutni dolaze koji ne štede stada (Dj 20,29). Odmah nam se budi sjećanje na Isusa koji poznaje svoje ovce i polaže život za njih (Iv 10). Odmah nam dolazi na pamet nalog svetomu Petru da pase jaganjce (Iv 21).

Euharistija je molitva. Redovito u duhovnosti ističemo da ne valja moljakati i moliti samo kada nam nešto treba. Ipak, mudri sv. Ignacije poučava da na početku svake duhovne vježbe jasno kažem Bogu i sebi za što molim. Ugledajmo se na Gospodina Isusa i danas neka to bude to radost!

Ako po naravi kao bića težimo za tim da budemo sretni, eto nam danas orijentir i odgovor: to je radost o kojoj Isus govori u svojoj molitvi (Iv 17,13). I ne samo to, nego i njegovo aktivno zauzimanje da dođemo do te radosti, i to u punini.

Ne samo, dakle, da je nama stalo do radosti i ne samo da je moguće doći do nje – nego još k tome Gospodin objavljuje da je i njemu stalo do toga da njegova – božanska – radost bude u nama. Upravo zato on i izgovara svoju molitvu, kaže.

Posvetio se za nas, veli (Iv 17,19). Posvetio se za nas u ovomu kruhu i vinu – u kruhu naših napora i snaga, u vinu naših čežnja i još neostvarenih želja – koje prinosimo na oltaru.

Dj 20,28–38; Iv 17,11–19
srijeda 7. vazmenoga tjedna