Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Jaganjcu Božjemu – Zaručniku (Mt 9,14-15)

Uz #današnjeEvanđelje, petak nakon pepelnice

Dobri Učitelju, Sine Očev, ti si žuđeni Odabranik otkupljene duše, smirenje srca ljudskoga!

Dolaze ti Ivanovi učenici kao na početku. Ovaj put pitaju o svetom, napornom praobičaju posta. Askeza je to u kojoj su zajedno s gorljivima zaštitnicima predaje starih – farizejima. Post nas izravno podsjeća da vjera i služenje Bogu nije samo u duši i u srcu, nije samo u pobožnim, lijepim mislima i osjećajima, nego je u tijelu – smrtnom, slabom. Živimo utjelovljeno, poput tebe, i djelujemo u ovom svijetu, djelujemo jedni na druge.

Hvala ti, Isuse, što si me primio među svoje najbliže u svatovima. Na svadbi Jaganjčevoj nije vrijeme za žalovanje i oplakivanje pokojnih. Sada je gozba, ples, veselje kao u Kani Galilejskoj, jer si ti tu. Ni u čem ne oskudijevam.

Ali ti otvoreno gledaš na dane koji će doći. Dragovoljno ćeš se predati na muku. Ugrabit ćemo te iz tvojega života, izbaciti iz zemlje živih. Svojim grijehom izdajem te, osuđujem, izručujem mučiteljima, razapinjem, tjeram u grob. O grozote – i ja vičem: “Ukloni, raspni!”

To je čas za tugovanje. S Magdalenom ću plakati na tvojemu grobu. Dolaze dani – tri dana – kad ću se u strahu zatvoriti. Postit ću žestoko od hrane zbog zgrčene utrobe i straha, postit ću od života među ljudima, od mira u savjesti, od spokoja i bezbrižne sigurnosti koju smo imali uz tebe.

Zato već sada, jecajući, zazivam i vapim: Dođi, Zaručniče sveti, prodri svojom snagom i kroz zatvorena vrata. Reci nama, braći svojoj: “Mir vama!”.

19. 2. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Isusu, Središtu kršćanstva (Lk 9,22-25)

uz #današnjeEvanđelje (četvrtak poslije Pepelnice)

Ti si, Učitelju vječni, središte vjere. Vodiš me k sebi, vodiš me do toga da spasim svoj život (σώζω Lk 9,24), da sebe kao osobu ne razorim (ἑαυτὸν ἀπόλλιμι 9,25), nego da se istinski okoristim (ὠφελέω 9,25). Svojim silama ne mogu, ti možeš!

Meni, nedostojnomu učeniku kojega si htio pozvati, otvoreno govoriš (Lk 9,22), a onda svima (πάντες 9,23) upućuješ poziv da te, tko hoće, slijedi. Daješ nam primjer. Primaš nas k sebi, na svoj put.

Postao si ljudski sin (υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου Lk 9,22), jedan od nas. Bit će velika i svakovrsna tvoja patnja, obescijenit će te i prezreti oni koje poštuješ kao vlast u svojemu narodu i Očeve predstavnike: stariji, svi povezani s velikim svećenikom, ljudi posvećeni Pismu (Lk 9,22). Tako treba biti (δεῖ Lk 9,22), veliš, tako je Očeva volja. Nije bez Božjega nauma ni da ćemo te mi, braća tvoja, ubiti (ἀποκτείνω pasiv), ali ni da ćeš ti trećega dana ustati (ἐγεῖρω pasiv 9,22).

Želim li po svojoj slobodnoj volji ići za tobom (θέλω Lk 9,23), postavljaš mi uvjete koji za sve vrijede. Nije čudo da te napuštamo, da odlazimo jer propisuješ da sebi kažem “Ne!”, da uzmem na ramena svoju kaznu, svoje nevolje i boli – svoj težak križ (σταυρός 9,23), i to iz dana u dan. Moram tako pažljivo motriti i budno paziti gdje si ti, da upravo tvojim stopama hodim, za tobom, ne za lažnim bogovima koje sebi postavljam, ni ispred tebe, jer nisam nad tobom, Učitelju.

Sav napor da vlastitim snagama dušu spasim, uništava je, ali ako je svu uložim za tebe, to joj je spas (Lk 9,24). Sa starozavjetnim Propovjednikom upozoravaš: Kakva mi korist da steknem sav ovaj nepregledni, urešeni stvoreni svemir ako pritom sebe – svoje “ja” koje mi darivaš, sebe kao osobu, tvoje stvorenje – upropastim ili oštetim (usp. Prop 1,3; Lk 9, 25)?

18. 2. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Gospodinu, dok upozorava na kvasac farizejski (Mk 8,14-21)

uz #današnjeEvanđelje (utorak 6. tjedna)

Pelita Hati, Isus s apostolima u lađi, sesawi.net – Portal Berita Katolik Indonesia

S poroznim (πωρόω Mk 8,17) srcem dolazim ti danas, Gospodine. Nema gipkosti, živosti, čvrstoće ni topline. Gubi konzistentnost i kompaktnost, ima pukotine i rupe, propušta, lako se slomi.

Znam svoju slabost. Pamtim prijeteće proroštvo velikoga Izaije o zasljepljenosti i duhovnoj gluhoći, bez obraćenja, bez spasenja (Iz 6,10). Nije to samo za one vani, nego i za nas kojima je Otac dao otajstvo svojega kraljevstva (Mk 4,11), koji smo s tobom u lađi na ovom moru (Mk 8,14).

Zato što ne slušamo i ne primamo tvoje prodorno upozorenje da nam valja njegovati evanđeoski kvasac kraljevstva Božjega (Mt 13,33), a budno se čuvati pred duhom farizeja (Mk 8,15), koje si maločas ostavio (8,13) jer su uzeli na se odijelo staroga napasnika, koji žele uvesti u napast (πειράζω 8,11), uhvatiti u zasjedu, postaviti zamku, zavesti, nahuškati. Valja nam se budno čuvati i Heroda (Mk 8,15). Zaluđen strašću prema kćeri koja mu to nije (Mk 6,20), izgubio je vlastito “ja”, dao je smaknuti Krstitelja (Mk 6,27) premda ga je volio slušati; premda ga se bojao (Mk 6,20).

A mi razmatramo i mudrujemo o svojemu strahu jer imamo samo jedan kruh svagdašnji; propustili smo ponijeti hranu (Mk 8,14). Ti znaš (γινώσκω Mk 8,17) što nam srce ispunja. Bojimo se iako smo maloprije bili ne samo svjedoci, nego djelatni sudionici Božjega čuda (Mk 8,6). U mojim je rukama tvoj dar bio.

Zato te ponizno, usrdno molim danas, Gospodine veliki i sveti: dopusti mi da dobro čujem tvoj glas i tvoju strogu opomenu. Daj da pravo koristim svoj vid koji si mi podario, sluh koji si mi stvorio. Pomozi mi da umom spoznam i razumijem istinu, da znam koliko je važan kruh i koliko je važan duh.

Tražiš – nudiš mi! – da se vlastitim snagama sjetim, da prebrojim i prosudim. Sjećanje je bitno. I ono što je preostalo, razlomljeni kruh (2x κλάσματα Mk 8,19.20), mrvice s prebogatoga duhovnog stola koji svojima prostireš, obilna su hrana. Jednom dvanaest koševa (6,43; 8,19). Dvanaest je broj svih plemena u narodu Božjem. Drugih put sedam velikih pletenih košara (8,8.20), a sedam znači da je pouzdano, zaokruženo; obuhvaća sve.

Klanjam ti se svim bićem dok lomiš kruh (Mk 8,19). To daj da proniknem, pojmim i dušu nahranim, a da s mirom svoja obrazlaganja ostavim. Stvoritelju moj, Otkupitelju moj, Bože moj!

16. 2. 2021.

Niko Bilić, SJ