Velika Gospa 2026. u Opatijskoj crkvi Naviještenja
O da mi Bog dadne riječi kojima bih vas mogao povesti u one visine iz kojih dolazi ovaj Anđeo Gospodnji nacrtan na desnoj strani baldahina ponad oltara. Blažena djevojka, Nazarećanka, povjerovala je i sada je s punim pravom blaženom nazivamo iz naraštaja u naraštaj. Onaj trenutak radosti kad je došla k svojoj rođakinji sada živi i bukti cijelu vječnost u Božjim visinama. Postala je zauvijek nada naša.
Danas je dan ka u smjernoj molitvi opet otkrivamo zašto Gospu zovemo velikom. U dubokom klanjanju zaustavljamo se na onom pogledu kojim je Bog Spasitelj pogledao na sjaj njezine poniznosti. Kovčeg Saveza na nebu se otvorio. Zajedno s njom i mi u duši kličemo zbog tog velikog djela koje joj je učinio Svesilni. Majku Sina svoga, Gospodina našega, dušom i tijelom uzeo je k sebi. Zato je ona nada naša.
Važno je kad nam evanđelje govori o obraćenju i životu na zemlji, kad nas sveti Učitelj, Mesija Isus, poučava riječju i primjerom o mjeri svoje ljubavi koja je jedini spas za ovaj svijet. Ali ipak u središtu naše vjere je onaj odgovor koji u dubini najviše tražimo: Što kad nam dođe kraj? Što kad se sva naša živa želja za životom, sve očekivanje i naravna težnja duše nađu još samo pred grobom? Smrt kuca!
Ovih dana i više nego dobro možemo osjetiti prirodnu jezu i sve instinktivne strahove, sav jad i pravu paniku koju prekid zemaljskog život donosi. Strašan požar kod Omiša svašta je uništio, mnoge odveo u bolnicu u životnoj opasnosti, jednu je osobu već usmrtio. Od četvero mladih Portugalaca jedan je već nađen mrtav. Lako ćemo se sjetiti osjećaja i misli kad smo na sprovodu nekog od bliskih.
Jer starozavjetni Zakon, piše Pavao svoju poznatu misao, donosio nam je smrt. Pokazao nam je naš grijeh i našu nemoć da samom svojom snagom ispunimo sve Božje zapovijedi. Po čovjeku svi umiremo, ali tko je u Kristu, dobiva od Oca nebeskoga život na dar. Jer Mesija, Pomazanik, svoju žrtvu, svoj prinos Ocu slavno dovršava u uskrsnuću. On je prvina, onaj prvi dar, prvi dragocjeni plodovi koji se Bogu daju.
U našoj vjeri mi i u manjim stvarima prepoznajemo Božje znakove, a pogotovo kad su u pitanju velike odluke, tražimo znak. Danas ulazimo u smirenje i utjehu pred velikim znakom. Majka Marija na nebo je uznesena. Već Henok, pradjed Noin, koji je u blagoslovljenim biblijskim prapočetcima s Bogom hodio, oslobođen je umiranja. Bog ga je uzeo. Čuveni Ilija slično je tako čudesno uznesen kako bi mogao ponovno doći i najaviti Mesijin dolazak. To su najave i znakovi za ono što će Bog sa svojom odabranicom, odjevenom u sunce, učiniti da ona bude nada naša.
Rabbi Isus čini znakove – svoja čudesa, da nas dovede do vjere i utvrdi u vjeri. Ivan u Otkrivenju promatra kako se u velikom znaku do punine razvija što je Bogu u početku kod Eve najavio. Nova Eva rađa potomka kojemu stari zmaj prijeti. Ali pobjeda je Božja. Potomak Evin svladava i posljednjeg neprijatelja – smrt.
Isus je četrdeset dana nakon Uskrsa ovdje na zemlji dokazivao da je živ, utjelovljen. A danas nam je u kontemplaciji ono što se zbiva nakon što je sam uzašao na nebo. Gledamo već kako kraljevstvo predaje Bogu Ocu.
Zato je Velika Gospa velika. Zato je ona nada naša! Ne gledamo samo na ruke, noge i bok koje Gospodin trećeg dana ovdje pokazuje svojima. Ne divimo se samo razlomljenom kruhu u Emausu i čudesnom ribolovu na Tiberijadskom jezeru koji otvaraju oči da prepoznamo živoga Isusa koji je Gospodin moj i Bog moj. Majka Marija, nada naša, pokazuje nam Božji blaženi odgovor na pitanje o vječnom životu i o nebu.
Na Trsatu, u svom velikom svetištu, Gospa okuplja tisuće. A mi ovdje na brežuljku Navještenja iz duše molimo da Opatija ovog ljeta bude i domaćinima i gostima sa svih strana ona sveti prozor kroz koji se vidi Majka Božja cijelim bićem u raj uznesena, tako da sva muka smrti, najdublja pitanja o završetku našega života, pa i onaj panični strah, upisan u kemiji našega metabolizma, naših živaca i prirodnih instinktivnih poriva našega ljudskog tijela dobiju dovoljnu mjeru utjehe, smirenja, izlječenja i radosne perspektive koju nam pruža nada naša.
