Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na svetkovinu Pedesetnice – Duhove: Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7.12-13; Iv 20,19-23
Naša Zaklada Anamarija Carević, zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra ovdje u srcu našeg glavnog grada slavi radosno slavlje. Točno na dan Duhova, u nedjelju, 24. svibnja 2026., ovogodišnji krizmanici nakon duge priprave pristupaju sakramentu sv. Potvrde pred istim likom Isusova Srca pred kojim je Anamarija primila darove Duha Svetoga.
Već na uskrsni dan Gospodin apostolima veli »Primite Duha Svetoga!« (Iv 20,22). »Primite!« – to je Isusova zapovijed koja traži aktivnost, spremnost na prihvaćanje otvorenom pameću, receptivnom dušom. Slično kao što je Isus na Uskrs stupio među svoje, tako mladići i djevojke dolaze pred biskupa i čuju istu riječ: »Primi…!« Da bi oni srcem primili darove Duha, mi sa cijelom Crkvom usrdno molimo: »Dođi, Duše Presveti!«
Apostoli su izvršili Gospodinovu zapovijed. Ostali su u gradu da se odjenu u silu odozgor (Lk 24,49). Duga im je priprava bila potrebna. Nije ih Učitelj Isus samo tri godine poučavao kao izvrstan pedagog koji život dijeli s učenicima, nego je i poslije Uskrsa punih četrdeset dana izgrađivao i učvršćivao njihovu vjeru. A onda je došlo osobito vrijeme – prva prava devetnica nakon Isusova uzašašća. U mjesecu svibnju, Marijinu mjesecu, izvrsno razumijemo kako su okupljeni u ustrajnoj zajedničkoj molitvi upravo s Majkom Isusovom. Na početku ona je svjedočila o velikim djelima koja učini Svesilni. Sada će ih apostoli pred svima naviještati (Lk 1,49; Dj 2,11).
Na Pedeseti dan – dan svetkovine kada se nebrojeno mnoštvo hodočasnika okupilo u Jeruzalemu – Bog još jednom, kao i toliko puta u Svetom pismu, vjerno izvršava svoje obećanje. Silazi Duh s neba i donosi razumijevanje. Cijeli svijet, svi od Rima do Azije sada razumiju Galilejce (Dj 2,7). Prije, oni okupljeni oko vatre Velikoga petka, prepoznali su Petra po galilejskome narječju (Mt 26,73). Sada pobožni »iz svakog naroda« (Dj 2,5) čuju Galilejce i razumiju ih svaki na svojemu dijalektu. Kad su u davnini oholo gradili kulu babilonsku, izgradili su zidine nerazumijevanja. Sada plameni jezici koji su sišli na svakoga od apostola čine svoja djela. Govore oni jezikom Parta i Medijaca, vladaju jezikom Elama i Mezopotamije, Kapadocije, Ponta i cijele Male Azije, znaju govoriti onima iz Frigije i Pamfilije; razumiju ih ne samo Judejci i Rimljani koji su došli, nego čak i oni iz Egipta, s Krete i iz Arabije.
To je pravi govor u jezicima – kad te ljudi razumiju! Kad bratu i sestri govorim tako da me može čuti, kad ih s razumijevanjem slušam; kad muž i žena primaju što jedno drugom kažu i u svojim riječima nose Isusov mir; kad roditelji svojoj djeci šalju poruku koje idu u srce, grije ga i jača, a djeca roditeljima govore otvoreno i s poštovanjem. Jezik Duha stvara od nas jedno tijelo Kristovo. Za našu pokojnu Anamariju svjedoci kažu da nije znala lagati i da, kad bi ona došla među svoje vršnjake, prestajale bi bezobraština i svađa, nastajalo je pomirenje.
Sveti Pavao tumači da se svakome očituje Duh (1 Kor 12,7). Zaista, na Duhove je na svakoga sišao jezik od vatre. To je karizma koja će donijeti plod i biti korisna. Pa već na Uskrs dar je Duha očit. Apostoli prepoznaju raspetoga Učitelja koji je pobijedio grijeh i smrt. Vidjeli su Gospodina (Iv 20,20) – oživljenog Duhom životvorcem! Njima, kojima je težak nemir opteretio savjest kada su pobjegli, Gospodin donosi mir, pomirenje i oproštenje. Njih će ovlastiti: »Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se« (r. 23) jer je sam platio presvetu cijenu spasenja.
Apostoli preuzimaju svetu službu pomirenja. Primiti Duha znači otkriti i prihvatiti svoju karizmu – nastaviti Isusovo poslanje, činiti dalje ono što je Isus činio. Kao što je Otac poslao Isusa, tako Isus šalje njih (Iv 20,21). Zato im je već tada, na dan uskrsnuća, dao svojega Duha. To je Duh Sveti od kojega sam Božji Sin živi, udisaj koji ispunja božanska pluća svježinom i snagom. U našoj Zakladi pamtimo kako je pokojna Anamarija dobro primila Duha Svetoga. Prijatelji svjedoče kako je u svojoj mladosti isticala koliko joj je važna sveta misa i sveta ispovijed, Isus joj je bio najbolji prijatelj. A njezina gimnazija prepoznala je i trajno čuvao kao inspiraciju njezinu hrabrost i radost, marljivost i empatiju te spremnost na pomaganje bližnjima. Duh Sveti donosi svoje plodove. Djela apostolska precizno bilježe. Ono što su na Duhove čuli bijaše poput jeke (ἦχος ehos Dj 2,2) – odzvanja jeka Isusova glasa na Uskrs. Jeka je to njegova daha kojim je dahnuo u njih i dao im misiju od Oca. Duh silazi, spušta se i ostaje na svakomu od njih. Svetopisamski je jezik jasan: kao što su svi oni boravili zajedno u kući (Dj 2,2), tako Duh od sada boravi (r. 3) na svakomu od njih. Ostaje i ustrajno vodi Crkvu.
24. 5. 2026.
Vidi: Duhovi na Hrvatskom biblijskom portalu
