Rječnik, sadržaj i teološko značenje Kirstove prispodobe o bogatašu i siromašnom Lazaru (26. nedjelja, god. C) – “Snaga Novoga Saveza”
Ovako je bilo u okrilju Bazilike u Palmotićevoj 31 u Zagrebu na nedjeljnoj svetoj misi 28. rujna 2025.
Sutra slavimo svete arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela, a u četvrtak anđele čuvare. Glavni i najveći dio ove dobro poznate pouke našega Mesije i Učitelja Isusa počinje kad anđeli odnose siromaha Lazara u krilo oca Abrahama. Biti u očevu krilu od ranoga nam je djetinjstva razumljiva i važna stvar od koje duša raste, napunja se blaženstvom i snagom.
A za bogataša Isus veli da je pokopan. Prah se je opet u prah vratio.
Sav zemaljski život vrlo im je kratak, opisan u svega tri biblijska retka. Ono glavno, poslije smrti, Evanđelje opširno razmatra u čak deset redaka.
Nije bogatstvo zlo. Dapače, Bog je najbogatiji od svih. Nego je pitanje što činim s onim što imam. Evanđeoski bogataš život je proveo gosteći se, po proročkom sudu bezbrižan i spokojan na svojoj nedokučivoj gori. Izvaljen na ležaj od slonovače jeo je janjetinu i teletinu. Nje pio iz čaše, nego iz vrča. Za njegovu pjesmu rekao je prorok Amos osam stoljeća prije Krista da je bilo obično mučno deranje. Razuzdani raskošnik sav je bio u brizi oko toga kako će najfinijim uljem lice uglancati, da se ne vidi što mu je u duši. Zato on nije mario za slom najvećeg dijela Božjega naroda. Nije htio vidjeti čovjeka Lazara pred svojim vratima. Toliko zauzet svojom zabavom da ostaje bez imena. Izgubio je svoju bit, nema svoje lice.
A Lazar je bio tu da mu na vrijeme posvjedoči lijepim svjedočanstvom o tome kako nije dovoljno utapati se u veselju, častiti se i njegovati vlastiti užitak. Bogatstvo je tu da ga iskoristiš za boj vjere, da ga upotrijebiš za pravednost i pobožnost, vjeru i ljubav i sve ono što Poslanica Timoteju marljivo nabraja kao cilj svete težnje.
Tko ozbiljno uzima Mojsija i Proroke, cijeli Stari zavjet, primit će duboko u srce svjedočanstvo Mesije Isusa pred Poncijem Pilatom, prije slavnoga uskrsnuća. Najpotresnije je kad izbičevan, popljuvan, trnjem okrunjen, u vojničkom plaštu, koji je trebao poslužiti za izrugivanje, dolazi, a Pilat ga pokazuje svijetu: Evo čovjeka! Poput siromaha Lazara u tijelu punom upaljenih rana, oteklina i bolnih čireva, krvavih povreda stoji Sin Božji, koji će zatim ponovno doći. Pojavit će se slavan.
Prekasno je zazivati Abrahama kad je sve već zaključeno. Ako nismo prihvaćali Stari zavjet i Božje zapovijedi da ih neokaljano i besprijekorno izvršavamo, prekasno je i što Mesija od mrtvih ustaje. Ni tako se tvrdokorno srce neće obratiti. To pokazuju razbojstva, ratovi i nepravde.
Je li bogataš na nekoj od svojih gozbi u svom stilu zamočio vrh srednjega prsta u čašu slasnog, najbogatijeg žestokoga pića od preko tisuću eura pa ga onda pred svima jezikom obliznuo da se vidi kako ga gorući okus ispunja sjetilnim blaženstvom? Sada, evo, iz paklenoga ognja vapi da Lazar umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mu jezik.
Jesu li se njih dvojica već izbližega poznavali jer bogataš ga evo po imenu zna? Možda je Lazar bez krivnje upao u teške nevolje, a nema koga da ga otkupi iz dužničkoga ropstva. Možda mu je tko zna kakva mafija sve pokrala, razorila. I danas u 21. stoljeću u najvišoj civilizaciji znamo kako je lako postati beskućnik.
Sada je čas! Nećemo čekati da tek u podzemnom svijetu mrtvih počnemo zazivati i ponavljati „Oče!” To već sada činimo. Već danas molimo „Oče naš” i iznosimo svoje iskrene molbe. Nećemo mi i na onom svijetu tražiti da Lazar bude sluga koji će nam donositi osvježenje i obavljati naše poslove, nego već sada želimo ljubav Isusovu dijeliti dušama i sami se njome nahraniti. Neću tek kad bude prekasno misliti na svoju braću, nego ću ih već sada u molitvi donositi pred bogatstvo Očeva milosrđa i koliko god mogu djelom ću im svjedočiti o Božjoj dobroti.
Život u hipu prođe i sve ode! U našoj smo župi to jako duboko osjetili kad nas je takoreći u tjedan-dva naglo napustio smijemo reći naš crkveni otac g. Milivoj Magerl, naš Mićo. Ili kad smo prije tjedna dana obilježili točno pet i pol godina od smrti naše Anamarije koju je potres strašan odnio s ovoga svijeta.
Zato nam toliko vrijedi zagledati se u onu pravu sliku koja dolazi poslije. Lazaru, kako mu biblijsko ime kaže, Bog je pomogao jer mu bogataš nije dao da se nasiti niti onim što je s njegova stola padalo. Lazar sada prima utjehu u očinskome krilu. Ovdje su psi dolazili i lizali mu čireve, ondje se bogataš strašno muči dok ga plamenim jezicima paklenska vatra liže.
Dobri starac Abraham, Božji vjernik, i sebičnjaku toplo govori „Sinko!”. Objašnjava mu kako je vrijedno slušati Sveto pismo. Tko sluša Mojsije i Proroke, taj će i Uskrslome vjerovati. S takvom dobrotom Gospodin Isus ovu prodornu, prijeteću pouku dobrohotno i na vrijeme kao upozorenje upućuje upravo farizejima srebroljupcima koji su mu se rugali, a Pismo su isticali kao autoritet.
Gospodin Isus, Bog Sin, najbogatiji, sama se je sebe za nas siromahom učinio. Dopustio je da ga mi, grijesima bogati, razapnemo. Tako nam sada nudi da dušu odjenemo u najskupocjeniju bijelu haljinu koju je svojom krvlju ubijelio da se zauvijek spasimo od teških muka u paklu. Ne daje nam mrvice koje padaju, nego nas prima kao najomiljenije goste za svoj euharistijski stol, da nas samim sobom nahrani. Njemu se klanjamo jer je doista od mrtvih ustao i k nama dolazi kao svjedok vjerni.
