Rječnik, sadržaj i aktualna teološka poruka današnjih liturgijskih čitanja (7. vazmena nedjelja, god. A): Dj 1,12-14; 1 Pt 4,13-16; Iv 17,1-11a
Ovako smo razmišljali o Božjoj Riječi u nedjelju, 17. svibnja 2026., na dan Prve pričesti u župi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31 u Zagrebu. U mjesecu Majke Marije bio je to Svjetski dan medija.
Naša Zaklada Anamarija Carević, Zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra ovdje u Palmi danas se veoma raduje. U ovoj župi Presvetog Srca Isusova dan je Prve svete pričesti. Nakon jučerašnje Prve ispovijedi djetinje duše dječaka i djevojčica, kćeri i sinovi, djeca naših obitelji pristupaju oltaru da prime Sakrament utjelovljenja. Primaju svetu pričest pred istim likom Srca Gospodinova pred kojim ga je pokojna Anamarija primila i do kraja svoga mladog života isticala važnost svete mise. U Euharistiji utvrđuje se i gradi identitet Božjega naroda. Na dan Prve Pričesti u našoj Zakladi kažemo: „Hvala Bogu!”, ali također od svega srca zahvaljujemo svima vama, cijenjeni dobročinitelji, jer radovi napreduju i idući put Prva pričest bit će u Bazilici.
Radost nas ispunja dok gledamo Prvopričesnike jer u njima iznova vidimo da smo Isusovi. Shvaćamo što to znači da nas je Otac nebeski dao Isusu kako on sam kaže u svojoj slavnoj molitvi nakon Posljednje večere (17,2). Pa ponavlja da smo „ljudi koje mu je Otac dao od svijeta” (6a). Ocu pripadamo, a Otac nas je „dao Sinu svome, Isusu Kristu” (6b). I još jednom, četvrti put, u molitvi ističe: „one koji si mi dao jer su tvoji”. Za nas moli, nama je objavio Očevo ime, nama je dao svoje riječi, koje je od Oca primio, da ih čuvamo. Zato smo, kaže Petrova poslanica, kršćani (1 Pt 4,16) – Kristovi smo. Zauvijek nosimo na sebi pečat Isusove žrtve u kojoj je pokazao svoju vlast nad svakim tijelom. U davnini, u početcima, već kod Noe, Bog sklapa Savez sa svakim tijelom , a Isus, svojom Pashom, dovršio je djelo koje mu je Otac povjerio i daje nam na dar život vječni. To je značenje Pričesti: primamo onoga koga je jedini istinski Bog poslao.
Danas je svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, dan medija – kako volimo reći. Čestitamo našoj Hrvatskoj radio-televiziji koja je proslavila svoju 100. godišnjicu. Zahvaljujemo im što su na Prvom programu uživo pratili jučerašnju svetu misu za žrtve masovnih zločina i križnog puta odmah poslije Drugog svjetskog rata. Hvala Bogu što divni kutak prirode Božje, lako dostupan odmah uz auto-cestu, naš Macelj, s pravom postaje Europsko spomen-mjesto na žrtve smrtonosnog komunističkog totalitarizma: mjesto molitve, iskrenog obraćenja Bogu, i velike pouke za sav svijet.
Petar Apostol u Poslanici kao i uvijek hitro i bez pridržaja pogađa u bit. Trpjeti, naravno, nije ni ugodno, ni lijepo, ni dobro, ali biti pridružen Isusu u njegovoj svetoj muci vrlo je poželjno i sveto (usp. 1 Pt 4,13). Zato mi na onu ruševinu koja je u potresu htjela smrskati mladu gimnazijalku Anamariju ne gledamo kao na prokletstvo. Jest, dan poslije dan poslije, unatoč naporima liječnika Anamarija je preminula, ali u tome po žrtvi Kristovoj prepoznajemo početak Anamarijine nove, velike obitelji koja okuplja sve vas štovatelje Srca Isusova koji u našoj Zakladi sudjelujete u velikoj obnovi. Gospodin prije svoje strašne muke otvoreno govori o svojoj slavi. To je silna evanđeoska novost koju donosi uskrsno vrijeme: teški križ koji nosimo vrijedan je zato što smo zajedno s Isusom. Štoviše, kad nas vrijeđaju zbog toga što smo obilježeni Kristom, svojim Otkupiteljem i Spasiteljem, to boli i gorko je, ali tada je u nama Duh Božje slave.
Posebni su dani u crkvenoj godini: devetnica Duhu Svetom, završni dio uskrsnog vremena. U četvrtak, na dan Uzašašća, na Spasovo, razmatrali smo kako je Isus otišao od nas. Sam veli: „ja više nisam u svijetu”; ide k Ocu (Iv 17,11) kod kojega je bio u milini i sjaju, blaženog, toplog očinskog zagrljaja „prije negoli je svijeta bilo (Iv 17,5).” Isus je otišao, uzet je od nas, ali ne zato da nas napusti, nego da nam pokaže sveti dovršetak u vječnim nebesima, u Očevoj slavi koja je život. Gospodin je otišao da nam pokaže kamo to idemo. Uroni danas sa svojim Spasiteljem u molitvu! Gledaj koja je to prava karijera u koju se isplati uložiti, sveta svrha radi koje si na svijetu.
Vjerujemo je da naša Anamarija, nakon što ju je užas potresa smaknuo, ondje, kod svoga najboljeg prijatelja Isusa. Molimo da Bog u svom milosrđu ondje primi i devetnaestogodišnjeg mladića kojega je noćas ubojica oružjem smaknuo u Drnišu i ona dvadesetdvogodišnja djevojka koju je automobilist bezdušno pokosio i ostavio da umre ovdje u našem Zagrebu.
Nakon Uzašašća vrijeme je molitve. Molimo da u našoj Hrvatskoj umjesto ubojstva, krađe i zločina, umjesto nametljivosti (usp. 1 Pt 4,15) nastane pravo obraćenje srca i zavlada Duh Sveti, koji s neba silazi. U Marijinu svibnju s osobitom pažnjom slušamo kako su apostoli s njom, Majkom, postojani i jednodušni. Molio je sam Gospodin, sada oni po njegovoj riječi ostaju u gradu sve dok se ne odjenu u silu odozgor. Očito su u istoj onoj dvorani u kojoj su slavili Pashu sa svojim Rabbijem Isusom. Tu njegovu svetu žrtvu i mi na našem oltaru slavimo.
17. 5. 2026.
