u srijedu 2. vazmenog tjedna
Kako je Isus Nikodemu otvorio svoje Presveto Srce? Čuvena rečenica koja sažimlje cijelo evanđelje dio je Nikodemova noćnog razgovora s Isusom: Bog je tako ljubio svijet da je dao svojega Sina. Gotovo dvije trećine 3. poglavlja u Evanđelju po Ivanu posvećene su tom noćnom susretu. Nikodem razgovara s Kristom, a razgovor s Kristom je molitva. Štoviše Nikodem je jedini kojemu će Učitelj Isus čak tri puta s naglaskom uputiti pouzdanu riječ, njemu osobno: Zaista, zaista kažem ti. Nikodem je vjeran farizej pa ulazi u razgovor kao predstavnik cijele zajednice i govori u množini: Mi znamo. A nama vrlo utješno ustvrditi kako je već on, daleko prije Pavla, farizej koji dolazi k Isusu. Koliko se izlaže svjedoči i to što će njega, glavara Judejaca, kolege u Velikom vijeću optužiti da je Galilejac. Premda su vijećnici čak ni to ne znaju da je Isus i podrijetlom i rođenjem Judejac. Jedini Nikodem upozorava ih na Zakon, onaj isti Mojsijev Zakon o kojem mu Isus govori.
Nikodemov razgovor s Isusom puno vrijedi. Hramski sluge, kad su došli neobavljena posla: nisu uhitili Isusa, – svjedočit će da još nitko nije tako govorio, a Nikodem ga je izbliza slušao.
Kako Mesija Isus farizeju Nikodemu otvara svoje Srce? Nikodem je učitelj u Izraelu i evo prihvaća biti učenikom onog Učitelja koji je od Boga. Dvaput iskreno pita: „Kako?” Želi naučiti i kad je se riječ o novom rođenju i kad Isus precizira da je to rođenje iz Duha Svetoga. I zatim sluša najprije o rođenju odozgora, a potom o Sinu Čovječjemu koji je Jedinorođenac Božji. Isus dobrohotno daje do znanja da nije samo Učitelj, ravan Nikodemu, da nije samo od Boga i s Bogom, nego da je Sin Božji.
Kad Nikodem, poznavatelj Pisma, čuje o rođenju iz vode i Duha, zasigurno se odmah sjeća kako te dvije stvarnosti već početak Knjige Postanka povezuje: opisuje kako Duh Božji lebdi nad vodama. A upravo na Blagdan sjenica, kad će se Nikodem kao član Vijeća zauzeti za Isusa, Mesija proglašava kako će živa voda poteći iz njegove nutrine. Evanđelist tumači da je to govor o Duhu. Nikodem sada zna: novo, duhovno rođenje – ne samo ono tjelesno – važno je. Vodi do toga da vidi kako Bog kraljuje i daje mu da uđe u to kraljevstvo.
Kako Isus Nikodemu otvara svoje Presveto Srce? Gospodin ga sam – njega, stručnjaka – podsjeća na Mojsija koji je podigao zmiju u pustinji. Pogled na nju bio je dovoljan da Bog podari izlječenje. I to je dio Pisma, koje Nikodem poštuje; štoviše zapisano je u onom najvažnijem dijelu: Zakonu, koji Nikodem revno obdržava. Mesija, Sin Božji, otkriva mu da je postao čovjekom i da će sada on na taj način biti podignut. Kad kaže da tako treba biti onda svetopisamskim jezikom izriče da je to Očeva volja.
Kad se Isus u tom razgovoru čak pet puta vraća na temu svjetla, koja će obilježiti čuveni proslov ovoga Evanđelja, je li to samo istaknut kontrast tami koja ih po noći okružuje? Ili tako usmjeruje pozornost na glavnu pouku o izvornom, biblijskom pogledu na žrtvu. Nikodem je prvi koji izravno sluša da će prema Pismima Gospodin biti žrtva. Mi u Hrvatskoj, Božjom providnošću, točno pogađamo biblijski pojam za prinošenje žrtve paljenice koji znači podizanje, uzdignuće, uzvišenje. Jer mi za središnji dio i ove svete mise kažemo: „podizanje” kad se klanjamo Presvetom Tijelu u podignutoj hostiji, i Predragocjenoj Krvi, koja se pred nama u kaležu podiže. Već Nikodemu Rabbi Isus u noći otkriva da će biti uzdignut, a poslije će otvoreno objaviti najveću dubinu: Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja Jesam. Sin Božji jednak je Ocu svom, Sin je jedno s vječnim Bogom koji je davno već objavio: Ja sam koji jesam.
Je li oprezni Nikodem vjeran Isusu? Potpuni uspjeh Isusove dobrostive, susretljive pedagogije s Nikodemom vidi se u kritičnom času kad su odabrani učenici pobjegli. Nikodem je s Josipom Arimatejcem zaslužan da je pokojni Isus dostojno pokopan. Dapače on donosi čak 100 mjera pomasti što je silno obilje nasuprot onoj jednoj mjerici koju je Marija u Betaniji donijela da pomaže Učitelja. Povit će ga prema običaju i s poštovanjem pokopati, a nama je kod svete mise najdirljivije kad čitamo da s Josipom uzima tijelo Isusovo. U taj čas to je mrtvo tijelo raspetog mučenika, a nama Gospodin otvara svoje Srce kao Uskrsnuli, Vječni, Živi. Daje nam svoje Tijelo za hranu dušama našim.
Jedinorođencu Božjemu (Iv 3,16-21)
otpjevni psalam: Gospodin ga čuje (Ps 34)
