Kamo ide moj život? Ili približilo se spasenje
Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na prvu nedjelju Došašća u godini A: Iz 2,1-5; Ps 122,1-2.4-9; Rim 13,11-14; Mt 24,37-44
Rabbi Isus, naš Mesija, kao pravi biblijski apokaliptik, kad gleda na ono što će doći na kraju, vraća se na početke. Podsjeća na Nou (Mt 24,37). Zato se isplati potanko promotriti Noinu povijest u Svetom pismu! Dapače, sam nazaretski Učitelj, kad najavljuje kataklizmu (2x κατακλυσμός Mt 24,38.39) i potkopavanje kuće (διορύσσω Mt 24,43), objašnjava odakle to da mi, kad kažemo apokalipsa, nekako najprije mislimo na sveopću propast.
Zanimljivo kako Isus naglašava da Noini suvremenici ništa slutili nisu (Mt 24,39), kao što ni kućedomaćin ne zna kad će provalnik navaliti (Mt 24,43). Živimo svoj život, hranimo se, stvaramo i čuvamo svoju obitelj (usp. Mt 24,38). Volimo s pravom, po naravi, utonuti u miran noćni san. Zato danas palimo prvu svijeću dolaska Gospodnjega da nam pomogne razbuditi se i bdjeti (γρηγορέω Mt 24,42). Prva svijeća je tu zato da budemo pripravni (ἕτοιμοι Mt 24,44). Podsjeća nas na Noinu korablju u kojoj izabranici, predstavnici svega stvorenja, mogu naći spas usred općeg potopa i blaženi nov početak. Još više podsjeća nas na ovaj šator našeg ovozemnog, tjelesnog, prolaznog života, u koji se Sin Božji spustio, u kojemu se htio nastaniti. Podigao je svoj šator među nama (σκηνόω Iv 1,14). Sin Božji postao je Sin Čovječji.
Apostol odmjerava: duga noć bliži se kraju (Rim 13,12). Dolazi dan. Gledamo već na sveti, veliki Dan Gospodnji – onaj na početku kad je Bog Sin od Djevice Majke rođen kao Sin Čovječji u betlehemskoj štalici; gledamo na onaj Dan na svršetku, kada će on isti doći s konačnom presudom, s vječnim spasenjem da nas povede na polje (ἀγρός Mt 24,40) i u mlin (μύλος Mt 24,41), u kojima se bez prestanka u miru može radosno raditi.
U jubilejskoj godini nade, dan nakon što je tijelo svetog hrvatskog Blaženika, zaštitnika Domovine i međunarodnog pomirenja, privremeno preneseno u njegov rodni Krašić, s radošću i zahvalno gledamo kako radovi na našoj Bazilici napreduju. Iščekujemo radostan dan! Zato iskreno u ime naše Zaklade Anamarija Carević, zaklade za obnovu bazilike presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra ovdje u srcu glavnoga grada kažem hvala na svakoj molitvi, svemu maru, svakom daru. Hvala prijateljima i volonterima, hvala molitvenim članovima i dobrotvorima, hvala hrvatskim vlastima, a najviše vrijednim radnicima!
Bazilika je živi znak one korablje koja nije s početka Staroga zavjeta, nego je korablja onog jedinog, istinskog, vječnog novozavjetnog Pravednika, koji je sama sebe prinio kao božansku žrtvu i donio otkupljenje od grijeha. Ovdje, uz Baziliku, prije pola godine posvetili smo sebe kao narod njegovu Srcu. Zato na kraju naših dana nije opći potop nego uzvišenje Doma Gospodnjega na svetoj gori koje promatra prorok Izaija (Iz 2,2). Dom je u kojemu svi narodi mogu naučiti hodati Božjim stazama (Iz 2,3). Neće se više ni Europa, ni Amerika, ni Rusija, učiti ratovanju (Iz 2,4), nego će orati za sjetvu i za žetve ubirati plod.
Počinje Došašće, vrijeme za dubinsko obraćenje Gospodinu! Izgradili smo novi, drugi HNK, ali što je to kada glavni nadzornik republike sada sam mora biti pod nadzorom!? Drage su i lijepe lampice koje svijetle po cijelom gradu, ali što vrijedi ako je usred toga grada probodena Kristova redovnica?! Radujemo se toplo, svim srcem, najsuvremenijoj zaštiti prerano rođenih, a nerođene bezglavo žrtvujemo nekom svom paklenom pseudobožanstvu! Sa svom ljubavlju luksuzno najraskošnije njegujemo kućne ljubimce, a mičemo s naših ulica nadbiskupa, prevoditelja Svetog pisma, i svećenika, snažnog nositelja matične hrvatske kulture. U svijetu velebno je potpisano primirje na Bliskom istoku, a ratni pohod se jednako nemilice nastavlja. Ispisano je na papir 28 točaka mira, ali na bojišnici nema ni jedne!
Zato zapali prvu adventsku svijeću i spremi se! Svom dušom zazovi: „Dođi, Otkupitelju, Gospodine”, i donesi sav svijet pred njegovo Srce! Sada je čas! Adventski čovječe, ako se opijaš (κῶμος καὶ μέθη Rim 13,13) – starim ili novim opijatima, alkoholom ili maštarijama, drogom ili mobitelom – evo ti slobode koju Sin Čovječji daje! Ostavio je božansko dostojanstvo i sišao u betlehemsku krhku i ranjivu korablju. Ako si u bludu (κοίτη καὶ ἀσέλγεια Rim 13,13), evo oproštenje grijeha koje samo Bog može dati, koje te vraća na prvu, pravu ljubav! Ako si u svađi (ἔρις Rim 13,13), evo Isusa koji svojim životom, svojom krvlju, donosi naše pomirenje i onda kada ga mi sami svojim silama ne možemo postići. Ako te ljubomora grize i izjeda, dođi u korablju Srca Gospodinova, korablju nad kojom on sam bdije da ni kradljivac ni potopne vode ne mogu u nju provaliti.
Sveti Pavao, dok još bijaše Savao, doživio je svu silinu svjetlosti s neba pred kojom je ničice pao (Dj 9,3.4). Toliko je djelovala na njega da sad svim kršćanima nudi oružje svjetlosti (ὅπλα τοῦ φωτός Rim 13,12). Isus, Sin Božji i Sin Čovječji, svjetlost je svijeta i daje nam svoje Srce da nam bude naše oružje. Na početku Stvoritelj u svom milosrđu palim ljudima napravio je odjeću da ih odjene (Post 3,21). Sada nama Mesija daje sebe sama da se njime zaodjenemo (ἐνδύω Rim 13,14), da on bude naše odijelo. Daje nam svoju osobu, svoje Tijelo i Krv. To je program Došašća. To je svjetlost prve svijeće Dolaska Gospodnjega.
30. 11. 2025.
