Primjer proročice Debore

Lindsay Hardin Freeman, Debora

Želimo li se prisjetiti nekog primjera iz bogatstva Svetog pisma o ukorijenjenosti u Božju riječ koja donosi nadu i stvara zajednicu, može nam izvrsno poslužiti biblijska Debora, opisana u 4. i 5. poglavlju Knjige o Sucima. Izvanredno je Debora vrijedna jer je prva osoba u Obećanoj zemlji koja ima proročki naslov: žena – proročica. Među biblijskim sucima, koji su po svom poslanju spasitelji, ona je jedina žena. Ima muža koji se zove Lapidot, zacijelo i djecu jer se sama u pjesmi naziva majkom u Izraelu. Njezino ime znači „pčela“ što možda, kao i u suvremenom jeziku, opisuje njezinu radišnost i mar. Ona sudi, sav Izrael priznaje njezin autoritet. Ali uz rješavanje parnica ona ima oka i srca za život cijeloga naroda i prilike u kojima se nalaze. Nije zarobljena sitničavim razmiricama i optužbama.

Dvadeset godina oni trpe od napadača, a to je pra-neprijatelj Kanaan. Nevolja je tolika da sav narod upućuje Bogu onakav krik i bolan jauk koji je prvi put u Bibliji opisan kad Abelova krv viče k Bogu iz zemlje.

Debora pronalazi vojskovođu koji će pokrenuti boj da obrani narod. Njezino oslanjanje na Božju riječ posebno je. Debora ne nameće, nego poduzima inicijativu, nudi i poziva, ali – po uzoru na čuveno razlikovanje duhova – ostavlja slobodi pozvanoga da sam vidi. Prema hebrejskom izvorniku ona kaže: „Nije li ti Gospodin tako zapovjedio“. Ona donosi nadu tako da upozorava: „Nije li ovo dan u koji Gospodin kreće ispred tebe.“

Deborina ukorijenjenost u Božju riječ osobito nadahnjuje jer nema strukture na koju smo navikli i kakvu očekujemo. Nećemo kod nje naći presudni proročki izvještaj: „I dođe Riječ Gospodnja Debori“. Nema na početku njezina govora jasne proročke iskaznice: „Ovako govori Gospodin.“

Ipak autentičnost Božje riječi ona sama potvrđuje tako da odmah spremno – ona, žena – polazi i pridružuje se vodstvu vojne akcije kao jamac ili talac Riječi, živa svjedokinja. Vjerodostojnost svoje riječi sam Bog potvrđuje tako da protivnike privlači i okuplja dolje na potoku dok su Izraelci na gori što je očita prednost; Bog potvrđuje svoju riječ tako da on sam ispred svoga naroda već donosi pobjedu, Izrael i ne mora ratovati. Bog blokira napadačku silu metodom koju najviše poznajemo od prelaska preko Crvenog mora kad Bog svojom moću zaustavlja agresiju (המם hamam Izl 14,24), što se onda slikovito očituje u kotačima koji su se zaglavili (Izl 14,25).

Nadmoćni protivnici imali su 900 bojnih kola nasuprot Izraelu koji je išao pješice. Na kraju pak neprijateljski zapovjednik bježi pješice. Deborin primjer privlači jer pokazuje kako Biblija ima otvorene oči pred grozotama i nasiljem našega svijeta. Vođu napadača Jaela će okrutno smaknuti.

Možda najveća potvrda Božje riječi i velike nade koju Debora donosi jest četrdeset godina mira koji je uslijedio – cijeli jedan odrasli život.

Izvrsnost Deborine duhovnosti očituje se u ravnomjernom rasporedu akcije i kontemplacije. Četvrto poglavlje kod Sudaca jest djelovanje i boj, a cijelo peto poglavlje molitva je, razmatranje; i to tekst koji pripada među najstarije u Svetom pismu.

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.