33. nedjelja (god. C): Mal 3,19-20a; 2 Sol 3,7-12; Lk 21,5-19
Poslušajte, preuzmite na audio.com
Novo, drugo izdanje, na Svjetski dan siromaha u Svetoj godini, dok hodočastimo na putu nade. Posvećeno svim prijateljima i dobrotvorima Zaklade Anamarija Carević za obnovu bazilike Presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra u Palmotićevoj 31 u Zagrebu.
Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah, smirenje i dubinu, za još dublje razumijevanje i primjenu Božje Riječi, za čitanje i slušanje:
Kako li lijepi bijahu, umjetnički dotjerani, bogato ukrašeni, kameni blokovi na zgradi Božjega doma koji se 46 godina gradio u svetom gradu Jeruzalemu, kako krasni zavjetni darovi koje odane duše donose Bogu svome (Lk 21,5)!? Dok se s pravom divimo, Učitelj Isus upozorava nas na prolaznost svega što naše ljudske ruke stvore.
Doći će dan grozan, i radostan! Već je Malahija davnih dana zapisao proroštvo. Sudnji dan nemilice će nas pritisnuti krivnjom za koju se nismo prije od srca pokajali i potražili oproštenje. Spalit će njivu zloće, stablo oholosti (Mal 3,19). Sudnji dan obasjat će suncem pravde koja tješi dušu (Mal 3,20). Za sve nas koji ime Božje štujemo zrake su mu zdravlje i spas. Od njih radosno poskakujemo.
Za prve slušatelje Gospodinove stvar je strahovito živa jer još četiri desetljeća i grad Jeruzalem će biti razoren od rimske velevlasti.
Ali Isus ne poučava zato da unaprijed izazove paniku pred prijetnjom koja je već tu, nego upravo suprotno, Isus izravno upozorava: »Ne dajte se zavesti!« (Lk 21,8). Svi lažni proroci skupa koji proglašavaju: »Evo, sad će! Kucnuo je čas za smaknuće svega svijeta!« ne zaslužuju naše uho ni naše srce. Sudnji dan Gospodin nam pokazuje ne zato da nas odvuče od naše stvarnosti, nego da nas vrati u nju. O budućnosti govori zato da se u sadašnjosti obratimo i svom ljubavlju prihvatimo ovaj život koji nam Bog daje.
Baš kako će to pod autoritetom sv. Pavla Solunjani slušati: Dan Gospodinov koji će na kraju doći ne zove nas da dignemo ruke i besposleno, lijeno zbog drugoga zanemarimo ovaj svijet. Bježim li od rada, hajde da vidim koliko ću od hrane bježati (usp. 2 Sol 3,10)!?
Isus dvaput ponavlja: Nije to još odmah svršetak (Lk 21,9). One glavne, odlučujuće stvari prije svega toga imaju se zbiti (Lk 21,12).
S poštovanjem i zahvalno gledamo kako radnici obnavljaju našu dragu Baziliku, zid po zid, stup po stup. Molimo za njih. I pritom predobro razumijemo o čemu Isus govori kad najavljuje potrese (Lk 21,11). Znamo mi za bune (21,9) kad se narod diže protiv naroda (21,10). Slušamo iz dana u dan kako rat traje i traje (Lk 21,9). I kad branitelji pred ruskim zavojevačem donose slobodu i radost u svoju Ukrajinu, to još uvijek znači da oružje diktira. Evo, na dan našega Vukovara opet ćemo se prisjetiti što smo sami proživjeli! Ako je žitnica svijeta pod opsadom, dobro znamo što je glad o kojoj Isus govori (Lk 21,11). Pošast nove i starih bolesti nije nestala (Lk 21,11).
Zaista, Gospodin u evanđelju ne govori o nečemu nepoznatom u nedohvatljivoj budućnosti. Ali ne govori zato da nas natjera u neizdrživu tjeskobu, ubojiti strah koji prožima cijeli organizam, ni u najnervoznije iščekivanje ni strastveni fanatizam, nego Gospodin govori zato da nam utješno objavi ono središnje: U našoj postojanosti, u našoj strpljivosti, imat ćemo dušu (Lk 21,19). Stekli smo život.
Dapače, sve što ocrtava samo su vanjske okolnosti za ono bitno. On sam želi nam dati usta i mudrost (Lk 21,15). Gospodin sam želi da u svemu tome budemo njegovi svjedoci (21,13) sa svetom sigurnošću da nam ni vlas s glave neće propasti (21,18).
Isus nam daje svoju riječ i svoje srce. Jer tako smo pobjednici nad onom osobom koja nas pred vlastima optužuje zbog Isusova imena i njegova svetog križa (Lk 21,12). Pobjednici smo nad svima kad nas mrze zbog Spasitelja (21,17).
Gospodin nam daje svoje srce i svoj Duh. Kad nas, pa i naši najbliži predaju na svoj sud i zatvor (Lk 21,12), Gospodin nas spašava od toga da u strahu grozničavo i grčevito smišljamo obranu prema svojim sebičnim interesima, lukavstvu i zakulisnim igrama, jer nam daje da govorimo njegove riječi. Kad nas braća i prijatelji predaju, pa i u smrt (Lk 21,16), onda znamo da je Isusa jedan od njegovih izabranika izdao, a svi koje je on – Učitelj i Gospodin (Iv 13,13s) – nazvao prijateljima (Iv 15,15), napustili su ga. U njegovoj mudrosti, u njegovu Duhu znamo da smo pridruženi njemu i sjedinjeni s njime koji se za nas dragovoljno predaje. Svoje tijelo za nas predaje (Lk 22,19), svoju krv za nas prolijeva na novi i vječni Savez (Lk 22,20).
13. studenoga 2022.
Vidi:
