Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; 1Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56
Ako je naša osnovna motivacija i najdublja potreba koja nas pokreće: da se dobro osjećamo, onda nam Velika Gospa pokazuje pravi smjer i najavljuje uspješan cilj.
U Svetoj godini u kojoj hodočastimo na putu nade pogledajmo smireno i živo, što dublje, čudesnu tajnu Velike Gospe! Razmatramo je redovito u četvrtom slavnom otajstvu krunice: “koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo”, ali i u petom otajstvu: “koji je tebe na nebu okrunio”.
“Vratila se kući” kaže kraj današnjega evanđelja. Danas promatramo kako se Majka Marija vratila onim povratkom kojemu se svi nadamo da će nam jednom biti darovan. Uznesena je dušom i tijelom pred vječnu, dragu svjetlost Božjega lica. Došla je zauvijek u zagrljaj svojemu Ljubljenome koji ju je izabrao. Blaženo se dovršio putopis njezina života koji ju je vodio od Nazareta i Judejskoga gorja, do Betlehema, svetoga hrama i Egipta, od Kane u Galileji do Kalvarije pred Jeruzalemom.
Čudesna tajna Velike Gospe nalazi se u snazi Isusova uskrsnuća. On je prvina – onaj prvi plod, prvi dar koji se Bogu prinosi. Žrtvu je na križu započeo, a slavno je dovršava kad se prvi od svih usnulih do kraja, sav prinosi Ocu svom. Tako i Majka njegova.
Možemo mi razmišljati što je kao majka znala, što je vjerovala, gledajući gorku muku svoga sina, ali ona je pod križem ostala. Ona je – kako na trinaestoj postaji Križnog puta pobožno razmatramo – primila u majčinsko krilo tijelo svoga Sina, tijelo pod njezinim srcem začeto.
Tajna Velika Gospe jest što ona dušom svojom veliča Gospodina, ne sebe, kako mi sebično činimo. Prepoznala je i prihvatila svim srcem tko je Bog: Bog je njezin Spasitelj. Kao što je u Nazaretu po anđelu htio pogledati na njezinu poniznost, tako sada u nebesima radosno, izravno, čini zauvijek. Već tada, pred Elizabetom, dragom rođakinjom, Marija vidi velika djela koja joj je Gospodin učinio kad joj je anđeo bio navijestio i ona je začela po Duhu Svetom. Evo, službenica Gospodnja povjerovala je da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina i Riječ je tijelom postala.
Elizabeta prepoznaje Majku Gospodinovu, blagoslivlja i nju i plod njezine njezine utrobe. Taj susret u kojem pršti i bliješti radost – Duh sveti ispunja dušu, mali Ivan Krstitelj u majčinoj utrobi zaigrano poskakuje, pleše, blaženstvo koje Elizabeta svom snagom proglašava – u uznesenju Marijinu postaje vječno dobro. Zauvijek sačuvan, traje i ne prestaje.
Majka Marija, biblijska žena i teologinja, u nebeskom svjetlu sada izbliza vidi kako je to Bog svojim vjernima iz naraštaja u naraštaj iskazivao svoje smilovanje. Već kod Izlaska iz Kuće ropstva u slobodu pokazao je snagu svoje jake ruke. Uskrsnuće njezina Sina do kraja će je očitovati. Jakova, koji se s rođenim bratom sukobljavao i na prijevaru htio dobiti blagoslov Bog je ipak prihvatio i dao mu novo ime koje označava Božji boj.
Već tada, pred majkom Krstiteljevom, Marija prepoznaje da su svi vjernici Abrahamova djeca. Pod križem sama će dobiti ulogu Velike Majke za cijelu Crkvu. Bog ne zaboravlja što je ocima obećao, do kraja povijesti pamti svoju dobrotu.
Što se u susretu majke Marije i majke Elizabete zbilo, što je ondje izrečeno, vječno je pohranjeno u nebesima u tajni Velike Gospe. Ona je postala velik znak na nebu. U nerukotvorenu nebeskom hramu, koji nam se otvara, sada je ona Škrinja zavjetna koja nosi Boga našega. Što je Bog u početcima za Evu obećao, evo se ostvaruje. Moćna presuda, koja je donijela prorođajne boli i muke rađanja, u isti mah je pra-evanđelje. Majka rađa sinčića. Znamo ga već u Betlehemu, potomak je žene, a zmaj vreba na nj od rođenja da ga proždre. Nema mjesta za njih, Herod ga kani smaknuti. Zmijskim repom neprijatelj obara i zvijezde nebeske, ali Sin Božji i Sin Marijin ima moć satrti sve te krune mnogoglavog čudovišta.
Po čovjeku, mužu Evinu, svi nosimo osudu smrti. Po čovjeku, Sinu nove Eve, primamo na dar uskrsnuće od mrtvih. To je vlast Isusa, Božjeg Pomazanika, kojoj se na oltaru klanjamo. On je prvina, a odmah potom ona koja je sva njegova. Izbliza u punini uživa i njegovu završnu pobjedu kad je i smrti oduzeo snagu i do kraja ju je podložio.
- Vidi:
