Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 21. nedjelju u godini C: Iz 66,18-21; Heb 12,5-7.11-13; Lk 13,22-30
O kako dobro razumijemo i kako je duboka današnja Božja riječ o osnovnim zakonitostima Božje pedagogije (usp. παιδεία κυρίου Heb 12,5)! Pogledajmo najprije ono zastrašujuće i jezovito, što s pravom budi u nama strah i trepet! Po naravi to najprije vidimo.
Zaključana vrata
Gospodin govori o zaključanim vratima (Lk 13,25), o mnogima koji će tražiti da uđu, ali neće moći (Lk 13,24). Prije Isus utješno poučava: „Kucajte!” (Lk 11,9), ali sada oštro, hladnokrvno prijeti. Kad kucamo, dočekat će nas bešćutan, konačan odgovor: „Ne poznam vas. Odstupite!” (Lk 13,25.27). Kad Isus ističe plač i škrgut zubi (Lk 13,28), odmah znamo da govori o onome što zovemo pakao. Ostajemo vani, izbačeni (Lk 13,28). Koliko god s prije gurali na prvo mjesto u oholosti, sada definitivno ostajemo posljednji. Ne vidimo Božju slavu, ne čujemo njegovo sveto ime (LXX Iz 66,19). Nismo došli do Božje svete gore (Izl 66,20). Šibanje koje je trebalo poslužiti za odgoj (usp. Heb 12,6), sada trpimo vječno, bez prestanka, bez cilj – bez ploda.
Velika zajednica spašenih
Daleko je radosnije i potrebnije razmotriti onu drugu, rajsku stranu! Na tjeskobno, opravdanim strahom natopljeno pitanje: Je li malo spašenih? (Lk 13,23) Rabbi Isus daje blažen, do krajnosti širokogrudan odgovor.
Već je Izaija u starini zabilježio Božju nakanu da okupi sve puke i jezike (Iz 66,18). Šalje u sve, i one posve nepoznate narode, do na kraj svijeta (Iz 16,19). Doći će i kontemplirati Božju slavu (Iz 66,18).
Isus Mesija gleda na sve okupljene za Božjim stolom (Lk 13,29). Tu su Abraham, Izak i Jakov; tu su svi proroci (Lk 13,28); tu je neizmjerno velika zajednica gostiju sa sve četiri strane svijeta (Lk 13,29). Duše uzvanika u Božjem kraljevstvu! Koliko god prije bili posljednji, poniženi, odbačeni, pogaženi, sada su za Božjim stolom – prvi (usp. Lk 12,30). Bog, dobri nebeski Otac, prima svoju ljubljenu djecu (usp. Heb 12,7). Uživaju slastan plod.
Zanimljivo Isus izostavlja Mojsija, kao da želi istaknuti da same starozavjetne zapovijedi nisu dosta. Svojom snagom nećemo sebe otkupiti.
Borba za ulazak na uska vrata
Pa kako onda ući na uska vrata? Koja je metoda borbe koju Isus spominje (ἀγωνίζομαι Lk 13,24)? Nije očito dovoljno jesti i piti s Gospodinom koji među nas dolazi (Lk 13,26), nego treba dušu hraniti njegovim tijelom i njegovom krvlju (usp. Iv 6,53). Nije dosta zaneseno slušati kako Isus s mesijanskim žarom na trgu propovijeda. Treba izvršavati njegovu riječ (usp. Lk 6,47). Treba izvršavati volju Očevu (Mt 7,21).
Sada je vrijeme da dopustimo Gospodaru kuće da nas do kraja upozna, da svojim svetim pogledom do kraja rasvijetli naše podrijetlo, odakle smo (Lk 13,25.27); da temeljito i potpuno upozna naša djela i namjere naše (usp. Iz 66,18).
Stega Gospodnja vodi do mira
U drugom čitanju Poslanica je jasna. Upoznaj važnost Božjega odgoja, prihvati svom dušom veličinu i vrijednost one discipline kojom te Gospodin, ljubitelj tvoj, vodi prema naprijed (Heb 12,5-7)! Otac uvježbava svoje dijete koje voli (Heb 12,11).
Vrhunsko je razlikovanje duhova kad u svojem trpljenju i žalosti uspijemo uočiti Božji odgoj, kada u šibi prepoznamo: gle, to je križ! Božji ukor, Isusov prijekor, opomenu Duha Svetoga – rado ćemo svim srcem prihvatiti (usp. Heb 12,5)!
I nije to samo za onaj svijet! Ovdje nas Poslanica poziva poravnati staze (Heb 12,13) – ne tek za Gospodina, nego zato da se naša klecava koljena mogu uspraviti (Heb 12,12), da se šepave noge ne iščaše, nego da ozdrave pa da smjerno hodimo naprijed – da živimo (Heb 12,13). Kraljevstvo je Božje ovdje među nama – istaknut će Mesija (Lk 17,21).
Mir, koji tražimo kao izvrstan, sladak plod – mir između svjetskih naroda, mir u našem narodu, mir u svojoj obitelji i unutar svoje vlastite osobe – taj mir donosi Božji odgoj. Dolazi nam kao plod pravednosti (Heb 12,11). Božja ga pravednost rađa.
Pročišćeni prinos i sveti znak
Kako ući na uska vrata? Izaija zapisuje bitne pojedinosti. Bog ne šalje sve, nego one koji su sretno spašeni iz nevolje, koji su se izvukli i preživjeli (Iz 66,19). Prošli su kroz veliko pročišćenje kao već za Noina potopa kad su pravednici pošteđeni (Post 8,18). Prošli su tešku kušnju, kao praotac Abraham („kušnja” Post 22,1). Pošteđeni su kao Izraelovi sinovi u Egiptu kad je anđeo zatornik zaobišao vrata obilježena krvlju pashalnoga jaganjca (Izl 12,13).
Kod Izaije Bog govori izravno svom narodu: „vi” – govori nama, o našoj braći koju okuplja iz svih naroda (Iz 66,20).
Kako ući na uska vrata? Prorok nudi dvostruko rješenje. Prvo, dolazimo kao prinos Gospodinu na njegovu svetu goru (hebr. „moja” Iz 66,20). Dajemo se Bogu na dar baš kao što Božji narod već redovito u hramu čini kad u čistim posudama donose Bogu svoj dar – sveti prinos (Iz 66,20). Ista je to biblijska riječ koja označava već Abelovu žrtvu u prapočetku מנחה minha Post 4,4; Iz 66,20). Konj i bojna kola više ne služe za ratovanje, nego za bogoslužje (Iz 66,20).
I drugo: Sam Gospodin postavlja nam znak. Znamo već iz prvih Izaijinih poglavlja: znak je Emanuel (Iz 7,14). On sebe, evo danas na ovom oltaru, Ocu za žrtvu prinosi, a mi s pridružujemo njegovu prinosu, imamo dijela s njime.
Sažmimo najkraće: Želiš li ući na uska vrata, pogledaj kako te i gdje u tvom životu Bog odgaja i svim srcem prihvati Božji odgoj! Sama sebe daj kao prinos Bogu zajedno s Isusom, Mesijom!
