Lijek za duhovnu slomljenost

Rječnik, sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja u petak 4. tjedna (god. I.): Heb 13,1-8; Mk 6,14-29

Vasilij Grigorjevič Hudjakov, Pogubljenje Ivana Krstitelja

Poznata, žalosna i naopaka povijest kralja Heroda, njegov lik u evanđelju možemo promatrati pod naslovom: dubinska čežnja, gorljiva potreba za spasenjem. A ja vama, dragi štovatelji Srca Kristova, kao nedostojan sluga toga presvetog Srca, mogu reći blago vama jer se oslanjate na to Srce, i mogu vam čestitati i zahvaliti što u 21. stoljeću svjedočite da je u Otkupiteljevu Srcu lijek za nas grješnike, pa i za najveću duhovnu slomljenost.

Prvi korak u razmatranju današnjega evanđelja može biti: kroza što sve prolazi Srce Spasiteljevo?!

Pa oni uopće ne znaju toga čovjeka, koji je Sin Božji. Nisu se s njim upoznali. Zato će im i biti potreban Judin prokazivački poljubac (Mk 14,44), jer uopće ne znaju tko je to. Misle da je Ivan Krstitelj (Mk 6,14.16), da je gorljivi starozavjetni Ilija ili, eto, neki od mnogih proroka (Mk 6,15). Potvrdit će to učenici kad ih bude pitao o tome što ljudi kažu za njega (Mk 8,28). I sam kralj, premda je na vrhu društvene ljestvice, ostaje na rekla-kazala, tumači na svoju (Mk 6,16). Zasigurno znate što je to kad vas pogrešno tumače. Kako česti jedini druge ocrnjujemo i sasvim ukrivo shvaćamo.

Drugi korak u našem razmatranju može biti: Koliko nam je potrebno Srca Otkupiteljevo!?

Herod, imenjak onomu koji je u vrijeme Isusova rođenja dao pobiti nevinu dječicu (Mt 2,16), isti je onaj koji će Isusa izrugivati kod njegove muke (Lk 23,11).

Herod se zove kralj, ali pod svesvjetskom rimskom čizmom sva mu je vlast da sazove svoje rođendansko slavlje. On je tetrarh – postavljen tek na četvrtinom rimske provincije. Herod krši devetu zapovijed koja štiti nutrinu i nalaže: »Ne poželi!« Krši šestu zapovijed i bolno trga bračni vez i to svome rođenome bratu i njegovoj ženi. Razorio je Filipovu obitelj (Mk 6,17). Dobru mu je rekao Ivan ne tek moralistički i osuđujući: »Ne smiješ!« (Mk 6,18). Jer, evo sada je Herod kao osoba slomljen. Boji se Ivana i duša mu se zbuni kad ga sluša, ali zna da je pravednik, pa ga štiti i rado ga sluša (Mk 6,20).

Zbog običnog ljudskog sviđanja dok gleda umilni ples kćeri, koja mu to nije, ishitreno obećava brda i doline (Mk 6,22). Gospodin poučava: »Ne kuni se!« (Mt 5,34), a on se brzopleto pred svima zaklinje (Mk 6,23). Herod potpada pod vlast Herodijadine kajinovske ubilačke nakane. Zbog nje Ivan je u tamnici, on ga je htjela ubiti (Mk 6,19).

U procesu nedužnom Isusu tužitelji će s naglaskom reći: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti (Iv 18,31).« Herod bez okolišanja, protiv svoje volje daje smaknuti Ivana. U takav svijet dolazi naš Spasitelj. U takvom svijetu božanski kuca njegovo ljudsko, utjelovljeno Srce.

Treći korak u našem promatranju evanđelja jest otkupiteljska snaga Isusova Srca koje je na križu probodeno, ali pred Tomom apostolom iz blizine živo, uskrsnulo, kuca.

Za razliku od kćeri, koja je u službi Herodijadinoj, Ivanovi učenici ostaju vjerni svome učitelju i nakon smrti. Iskazuju mu počast, dostojno ga pokapaju (Mk 6,29). I u tome je Ivan preteča Isusov: sahranjen je; za njega se govori da je uskrsnuo (Mk 6,14.16). Priprava je to na Isusov pokop i uskrsnuće koje će biti temelj sveukupne kršćanske vjere.

Ivanovi učenici svojim postupkom već napominju da dolazi ono bratoljublje (Heb 13,1) koje će počivati na Isusovoj novoj zapovijed da ljubimo kao što je on nas ljubio (Iv 13,34;15,12). Stiže gostoljubivost (Heb 13,2) koja izlazi iz Isusova Srca, a nije kao ovaj herodovski poziv na velikašku gozbu.

Srce Isusovo temelj je ljubavi prema zatvorenicima i zlostavljanima (Heb 13,3), napose onima koji su poput Ivana nepravedno bačeni u tamnicu (Mk 6,17).

U Srcu Isusovu divna je snaga kojom vi, njegovi štovatelji, toliko čuvati bračnu i obiteljsku ljubav (usp. Heb 13,4)  da se možete obraniti od herodovskoga preljuba.

Iz Srca Isusova dolazi nam ona radost da budemo zadovoljni s onim Božjim darovima koje imamo (Hebr 13,5), a ne zasnivamo svoje zadovoljstvo na onome što nemamo.

Iz Srca Isusa Krista, koji je isti (Heb 13,8) i u doba Krstiteljevo, i na križu i u uskrsnuću, dolazi nam ovaj najveći dar: njegovo tijelo u Euharistiji. Zato se njemu klanjamo i smjerno molimo: Kao što nas nisi zapustio otkako je prije 1100 godina osnovna hrvatsko kraljevstvo, tako nas ni sada ne zapusti (usp. Jš 1,5; Heb 13,5)! Oduzmi naš strah (Ps 118,6; Heb 13,6), daruj nam svoj mir!

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.