“Došašće s Anamarijom” – Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 3. adventsku nedjelju u god. C: Sef 3,14-18a; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
Ima li ljepše zadaće za me nego pozvati vas da uđemo u nedjelju radosti, nedjelju »Gaudete!« To je nedjelja Caritasa – nedjelja Božje ljubavi koja je čovjekom postala. Utjelovljena je.
Kao živa Crkva u Hrvata veselimo se novom biskupu u Gospiću jer on je znak da smo živo povezani s jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom Božjom.
Dobro došli na ovaj pravi Advent u Zagrebu – advent Isusov, Gospodinov. Advent je kampanja Srca Isusova.
Nedjelja radosti nudi nam pravi program za Došašće, a to je kršćanska bezbrižnost. Uzor je Ivan Krstitelj koji se oslobodio od utopljenosti u svjetske naslade i zdravim srcem kroči kroz život. Hrani se čistom bio-hranom, grije se devinom dlakom. On donosi evanđelje Božjem narodu, bodri ga i sokoli. Daje mu duhovnu utjehu.
Na osnovno pitanje: »Što nam je činiti? Kako dalje?« Ivan ima spreman odgovor. Program kršćanske bezbrižnosti jest: 1. dijeljenje; 2. odustajanje od nezakonita izrabljivanja; 3. prestati s nasiljem, ne biti žbir koji lažno optužuje i biti zadovoljan s onim što imaš – sloboda od pohlepe. To je primijenjena blizina Gospodinova (»Gospodin je blizu« Fil 4,5). Ivan Krstitelj s istinskim proročkim autoritetom ima odgovor i za državne službenike i za vojsku, baš onako kako će i samom kralju reći gdje čini smrtni grijeh.
Nije kršćanska bezbrižnost u tome da »dignem sve četiri u zrak«. Nije u tome da nemam nikakvih teškoća niti da mi je na raspolaganju stotina slugu koji će raditi za mene. Pavao Filipljanima jasno nalaže: Svoje molbe, sve ono što tražite, svoje probleme ustrajno iznosite Bogu! Dajte mu na znanje – u molitvi, s usrdnim prošnjama, u euharistijskoj zahvali (Fil 4,6)!
Što nam je činiti? Ovo Došašće u našoj je državi posve doslovno vrijeme kampanje. Spremamo se po treći put ove godine na izbore. To je čin naše ljudske slobode i naše ljubavi prema zajedničkom dobru. Što nam je činiti? Ako si dao svoj potpis onoj osobi koja je tvoj kandidat da bude na čelu cijele države, sada se spremi i na dan Svete Obitelji daj svoj glas! Štoviše, javi se da i ti budeš važan, presudan promatrač-volonter koji će gledati da u tu nedjelju – napose u nedjelju poslije podne – sve pravedno, zakonito teče.
U Novom zavjetu Apostol poziva i ponavlja: »Radujte se!« (Fil 4,4). A starozavjetni prorok Sefanija bilježi odakle je izvorni poziv. To sam Bog poziva: »Veseli se i raduj se iz svega srca!« (Sef 3,14). To je osnovica kršćanske bezbrižnosti. Glavni razlog je što Gospodin, Kralj, prima svoj narod i svoj grad Jeruzalem kao milu kćerkicu.
Učitelj Isus objavit će da je Bog Otac naš. A već Prorok tako govori! Kao što se tata veseli svome djetetu, prožima ga radost po cijelom njegovu biću kad vidi dragu kćer, tako Bog govori Sionu. Tako Bog govori ovom gradu Zagrebu i svome hrvatskom narodu koji je davno ušao u sveti krsni savez s njime. »Bog ti se raduje, klikće nad tobom« (Sef 3,17) – to je dubinski temelj kršćanske bezbrižnosti.
Došašće je vrijeme za svetu ispovijed. Tako najbolje razumijemo što znači proroštvo da te je »Gospodin riješio tvoje osude, uklonio je neprijatelje« duše tvoje – grijehe (Sef 3,15). Mir, koji Bog daje, nije plod našega doumljivanja, nego ga nadilazi (Fil 4,7). Dar je odozgor.
Razlog kršćanske bezbrižnosti jest tajna Presvetog Trojstva u koju smo primljeni. Bog je tu, u našoj sredini (2x בקרבך »u nutrini tvojoj« Sef 3,15.17), otkriva nam Prorok. A Apostol prihvaća i tumači: mi smo u Gospodinu (ἐν κυρίῳ Fil 4,4), primio nas je u svoje Srce da se u njemu radujemo. U njemu se izvrsno čuvaju naša srca i naše misli. »Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni budu u nama« (Iv 17,21) – molit će Gospodin Isus.
Jezgra kršćanske bezbrižnosti vidi se u metodi Ivana Krstitelja. Danas, kad netko u životu uspijeva, obično gledamo tko stoji iza njega. Ivan je ponizno svjestan i slobodan od bolesnog mesijanizma. Nije on Mesija. Ali on zna da je iza njega Jači. Blizu je. Dolazi. Sve što ja činim samo je vodica prema onom vatrenom krštenju koje Mesija Isusa donosi, prema ognjenim jezicima Duha Svetoga. Ne mogu i ne moram ja sam obaviti svetu žetvu, prikupiti plodove. Sam Gospodin – evo, u ovoj euharistiji – dolazi pročistiti; po svetoj pričesti on preciznim okom prepoznaje žito i prikuplja ga, a pljevu spaljuje. Zato mu spremna srca ponavljamo: Dođi, Mesijo!
