Sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja u utorak 3. vazmenog tjedna: Dj 7,51 – 8,1a; Iv 6,30-35
Danas smo svi državotvorni, svi smo nekako državnici i sukreiramo politiku za iduće razdoblje. Ali danas samo junaci izlaze na izbore nakon ovakva hladnoga udara! Koga izabrati, kako dobro birati? Pomoli se i što iz molitve učiniš, bit će dobro! Jučer je Zaklada Anamarija Carević pozvala na misu za narod i državu u okrilju Bazilike Srca Isusova. Skromno, nenametljivo, kao i uvijek, molili smo za zagovor Kraljice Hrvata i svjetlo Duha Svetoga.
Jučer uvečer, u utorak, 16. travnja 2024., Božji narod, Gospodinovom predragocjenom krvlju otkupljen, okupio se pred oltarom živog Srca Kristova na molitvu za narod i državu. Za sebe. Danas, naime, Božji narod – a prema općeprihvaćenu shvaćanju narod je nositelj i izvor političke vlasti – bira one osobe koje će s istom ljubavlju i skrbi, s kojom se brinu za sebe i svoju obitelj, preuzeti brigu za narod i državu.
Sveta misa za narod i državu nastavak je kampanje Krista uskrsloga pod sloganom „Mir vama“. To je smirena, duhovna, molitvena kampanja. Ne buči, ne viče na trgovima (usp. Iz 42,2). Onu krhku trstiku naše nade, ako je napukla, neće polomiti; ako svjetiljka naše vjere samo tinja, Dobri Pastir je neće ugasiti (usp. 42,3).
Na početku Isus je strpljivo podnosio četrdeset dana pustinje i kušnje (Mk 1,13). Nakon uskrsnuća opet punih četrdeset dana sveti Učitelj strpljivo čvrstim dokazima pokazuje svojima da je živ, da je prisutan (Dj 1,3). S njima je. Otvorio im je pamet da razumiju Pisma (Lk 24,45). Tumači što se sve ispunja na njemu (Lk 24,27.44). Evo, đakon Stjepan ističe kako je Bog svome narodu dao Zakon po anđeoskim uredbama (Dj 7,52), kako su proroci navijestili dolazak Pravednika (Dj 7,51). Mnoštvo naroda u evanđelju zna da su oci blagovali manu; znaju što je pisano (Iv 6,31).
Nakon Uskrsa puno lakše, dublje i smirenije shvaćamo s kakvim to ljudima Isus ima posla. Kakav smo to mi Božji narod? Malo prije, u istom evanđeoskom poglavlju (Iv 6,1-15), Gospodin je čudesno nahranio tisuće – baš kao što nas hrani za svojim euharistijskim oltarom, evo, i danas! A oni traže znak, pitaju koje je njegovo djelo (Iv 6,30)! Pa zaista smo tvrde šije, zaista imamo pogane uši i pogansku pamet (usp. »tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju« Dj 7,51) ako ne vidimo očite stvari, ako ne prepoznajemo divan dar koji nam Bog daje.
Ako nas pritišće nametnuta, umjetna, neprava i isprovocirana, još jednom izrežirana, podjela među nama danas, je li nam utjeha – još više pouka – slušati kako je to bilo tada u Stjepanovo doba, kratko nakon Kristova uskrsnuća? Kakav je to očajan razdor u Božjem narodu koji je Isus svojom smrću i svojim uskrsnućem otkupio! Stjepan je pun Duha Svetoga (Dj 7,55), a evo njih, opiru se Duhu Svetom (Dj 7,51), i to naraštajima traje (»kako oci, tako i vi«). Oci su progonili proroke i ubijali ih (Dj 7,52), a sinovi će složno kamenovati Stjepana (Dj 7,58). A na to će i mladi farizej od farizeja Šaul, Hebrej od Hebreja, pristati (Dj 8,1).
Poslije Uskrsa čas je za obraćenje: Kome dolaziš? U koga vjeruješ? (usp. »tko dolazi k meni… tko vjeruje u mene« Iv 6,35).
Stjepan nasljeduje svojega Gospodina. Prije, već kod krštenja, nad Isusom se nebo otvorilo (Mk 1,10). Sada Stjepan gleda otvoreno nebo (Dj 7,56). Raspeti Gospodin molio je: »Oprosti im!« (Lk 23,34). Sada Stjepan moli: »Ne uzmi im ovo za grijeh!« (Dj 7,60). Sin Božji smjerno je predao duh svoj (Lk 23,46; Iv 19,30), sada to Stjepan čini (»Primi duh moj!« Dj 7,59).
Danas je prava zgoda da dubinski odbacimo izdaju i ubijanje (»izdajice i ubojice« Dj 7,52) – hvala Bogu, među nama više ne doslovno, nego intelektualno ubijanje, ubijanje bližnjih riječju, ubijanje duše naroda. Sada je čas da svim srcem poslušamo što nam to Gospodin govori. »Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim« (Ps 85,9).
Pitali su (»Kakvo?«, »Koje?« Iv 6,30), i Učitelj im odgovara (Iv 6,32). Najprije ih oslobađa temeljne zablude. Nikakav Mojsije – koliko god on velik, vrijedan i važan bio! Bog daje kruh s neba. A onda Isus izravno odgovara na pitanje koje znamenje čini i koje je njegovo djelo (Iv 6,30). On Kruh Božji sišao je s neba da nahrani stvoreni svijet (6,33). Daje život svijetu – kruh istinski (Iv 6,32), životnu hranu (»kruh života« Iv 6,34).
Pred tom dobrotom i mi tvrdovrati prepoznajemo svojega Gospodina (κύριος) i počinjemo iskreno moliti: »Daj nam! Daj nam uvijek! Daj nam danas!« (Iv 6,34). I opet Gospodin dobrostivo odgovara na molbu (»Reče Isus« Iv 6,35). Zato molimo danas za sav Božji narod, za sve nas koji biramo, da dadnemo svoj glas u slobodi i u svjetlu Duha Svetoga. Molimo za birane da se ni oni ne ogluše spasiteljskom Kristovu pozivu. Jer to je Gospodinov odgovor: »Dođi k meni! Vjeruj u mene!« (usp. »Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada« Iv 6,35).
