uz današnje Evanđelje: Veliki četvrtak
Sport je u opću kulturu donio vatreno navijanje i napeto, živo iščekivanje koje sa sobom donosi polufinale, pa finale u nekom natjecanju. U crkvenoj godini sada dolazi veliko finale.
Počinje Vazmeno trodnevlje. Veliki četvrtak i misa večer Gospodnje početak su, a završetak je uskrsno bdijenje u subotnju večer. Današnja sveta misa izravno definira što je Crkva. Slavimo ustanovljenje sakramenta euharistije i sakramenta svećeničkog reda. Kao i uvijek, birana su čitanja iz Svetog pisma. Vode nas na početke kad je pashalni jaganjac bio hrana za blagovanje cijeloj obiteljskoj zajednici u Egiptu. Njegova krv zaštita je pred zatorom. Večera je ne pred počinak, nego u opremi za pokret. Još iste noći izlaze iz dugotrajnog ropstva.
Apostol vjernicima u Korintu dokazuje koliko je predaja važna. Sam nije bio prisutan, ali velikodušno i točno dalje prenosi ono što je primio. To više nije starozavjetna noć koju Pavao, Hebrej od Hebreja, farizej od farizeja, Benjaminovac, dobro poznaje. Sada je to novozavjetna noć otkupljenja u kojoj Jaganjac Božji sama sebe daje za žrtvu. Bog Sin daje se za hranu dušama. Ovo je dana kada Rabbi Isus ne samo blaguje Pashu sa svojima, nego ostvaruje ono što je prorok Jeremija davno zapisao. Zato što Isus govori o Novom savezu, zato što to više nije krv žrtvenih životinja kojom Mojsije na Božjoj gori škropi narod, zato postoji Novi zavjet i sva novozavjetna kršćanska teologija.
Ali Isus, Učitelj i Gospodin sebe na uzvisuje, nego ponizno poput zadnjeg sluge pere noge svojim učenicima zato da mogu imati zajedništvo s njime. Pere noge i prvaku Petru i Judi koji je već u srce primio đavolske nakane. Zna on da je Bog Otac njemu, Sinu ljubljenom, sve predao. Zna već da odlazi s ovoga svijeta i zato nam primjer daje.
