Glavna, utješna poruka, radosna vijest poznatoga evanđeoskoga odlomka o opsjednutome koji ih je imao legiju glasi: Gospodin je veći i jači.
Sin Svevišnjega dolazi na ovu našu stranu, ovamo je htio doći. Opsjednuti, čim ga je još tamo izdaleka vidio, odmah trči k njemu, ali ne od svoje volje jer je utopljen u nečistom duhu. Ovo je evanđelje silna pouka kako strašne stvari zloduh može učiniti čovjeku. Klanja se on Isusu, ali očito prisilno. Zna da stoji pred Sinom Boga Svevišnjega, ali to drži mučenjem. Nečisti duh napada i optužuje. Isusa koji će za nas muku i teški križ podnijeti, proglašava mučiteljem.
Na vrhuncu rimskoga carstva legija je mogla imati do 5200 vojnika. Mnoštvo nezaustavljivo zarobljava i razdire opsjednutoga. Što učiniše od čovjeka? Boravište mu je na mjestu smrti, u grobnicama. Među mrtvacima. I životinje će uginuti kad se strovale u more.
Iznutra ga duhovi progone, nemirnoga u njegovoj ljudskoj golotinji, zgaženoga dostojanstva. Tjeraju ga po grobnim humcima i po gorama bez ljudi. Urliče i buči, nema tu komunikacije. Demon je toliko silan da trga i lance i okove na nogama. Zavladao je njegovim organizmom, pa čovjek sama sebe napada, udara se i ranjava kamenjem, mlati i ranjava svoje tijelo. Izravno krši petu Božju zapovijed. Neukroćeni je goropadnik, podivljala zvijer.
Tako čini danju i noću, dakle, ne spava. I kad zaklinje Isusa on nameće svoje: traži da ih ne istjera iz onoga kraja, traži da ih pošalje u svinje.
Gospodin međutim ostaje autoritet. Gospodin je veći i jači. Razotkriva istinu. Primjenjuje onu prvu zadaću i moć koju čovjek dobiva od Boga. Treba stvorenja nazvati pravim imenom. Izriče definiciju, istinu o njima. Istina oslobađa. Pred Isusom je jasno: ovo je cijela legija. Ali Kristova božanska zapovijed vrijedi. I prvi put kad kaže: “Iziđi!”. I drugi put kad svojom vlašću dopušta da nečisti duhovi uđu u životinje. I napokon kad spašenome ne daje dopuštenje da ostane uz njega.
Važna je Isusova taktika. On ne oslobađa čovjeka zato da ga iskoristi i da sebe nametne. Isus ističe Božje djelo. Ističe ono što je Gospodin – Bog učinio, a to je smilovanje. Što se zbiva u duši spašenoga? Gospodin daruje blaženu duhovnu širinu i lakoću, da čovjek može smiren, odjeven sjesti, razum ga opet služi.
Isus oslobođenu dušu šalje, ali ne do granica svijeta i u daleki kraj, nego u njegov vlastiti dom. Baš onamo među njegove koji ga dobro znaju pred kojima se ne treba i ne može pretvarati. On kao osoba prvo je i najvažnije svjedočanstvo. Rezultati se uživo vide.
Ali to očito nije sve. Ovaj čovjek premda mu ni ime ne znamo, zaslužni je apostol među svih onih deset gradova s one strane Jordana. Svi su se divili onome što mu je Isus učinio.
Molimo za taj velik dar kod ove svete mise. Ova žrtva koju je Gospodin za nas podnio, otkupljenje koje nam je donio, neka se na divan način pokaže na nama u našim obiteljima, u cijelom našem narodu, diljem domovine i po svemu svijetu.
29. 1. 2024.
