Na blagdan Svete Obitelji, 31. prosinca 2023., u svetištu Srca Isusova, Palmotićeva, Zagreb
Još jednom u božićnim danima izbliza, do u dubinu, koliko god možemo precizno, promatramo Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Kako je Bog spasio njihovu milinu pred strašnim grozotama? Dok slušamo o bešćutnom ratovanju u Ukrajini i u Svetoj zemlji, o narodu koji je na ulicama u glavnom gradu s onu stranu granice, dok sami bolno gledamo kako se naši ljudi u politici, pa i kad istom svetom euharistijskom stolu pristupaju ipak bogohulno međusobno proklinju i ne znaju stati na istu stranu, kad sami gledamo kako izići na kraj sa cijenama, otkrivamo ponovno ono što dobro znamo u povijesti Svete Obitelji.
Dijete pod srcem majčinim u užem smislu čini da bračni par postane obitelj. A što se zbilo? Još dok su bili zaručeni, dok još Marija nije muža upoznala, prije nego se sastadoše, ona je u drugom stanju. Po anđelovoj riječi nosi dijete koje je od Duha Svetoga.
I još k tome! Rekla je: »Da!« kad je čula za svoju Elizabetu, pa odmah žuri k njoj iz Galileje u Judeju i ostaje ondje do Krstiteljeva rođenja. Što sad? Josip, zaručnik, pravednik, na takvim je mukama da sam Bog mora priteći u pomoć pa opet anđeo Gospodnji dolazi, slično kao zaručnici Mariji. Anđeoskim ohrabrenjem ohrabren Josip je uzima k sebi.
Novi je – kako se danas veli – izazov kad zbog naredbe svjetske vlasti u zadnjim danima Marijine trudnoće moraju na put. Pa onda, u njihovu Betlehemu »nema mjesta za njih«. Josip i Marija naći će sklonište u kojemu će novorođenče poviti i položiti u jasle. Primit će pastire. Svi koji čuju, dive se, a Majka pohranjuje u srcu i prebire sve što je vezano uz Isusa, Božjega Sina, njezina sina. Prema dvostrukom anđelovu nalogu Marija i Josip zajednički Isusu, od početka Zakonu podložnomu, daju ime.
Novopečeni roditelji smjerno ispunjaju Božji Zakon. Njihov prvorođenac posvećen je Bogu, njegov je. Pažljivi je Josip s Marijom u danima očišćenja, a onda s novorođenim prvi put hodočaste u sveti grad Jeruzalem, što će zatim svake godine činiti. Opet je Duh na djelu i oni se susreću s otajstvom proroštva. Tu je Ana, tu je starac Šimun. U jednu ruku blaženo smirenje: Šimun svjedoči da vidi Mesiju! U drugu ruku, nova ugroza: Šimun najavljuje mač koji probada ne tek tijelo, nego dušu.
Kad je već majka s djetetom u kući primaju mudrace, strance, izdaleka, koji donose znakovite kraljevske dare. Međutim, lokalni, zemaljski vlastodržac nova je, ovaj put izravna smrtna prijetnja. Još jednom dolazi Božje spasenje, koje traži punu, zahtjevnu ljudsku suradnju i život u stranoj zemlji. Kontemplativni pravednik Josip još jednom poslušno prihvaća anđeosku pouku koju u snu dobiva. Bit će tako ukupno četiri puta. I kod ovog hitnog odlaska u Egipat, još iste noći, i kad Herodu budu prema najavi dani odbrojani, i kad na povratku novu uputu Josip dobije da ne ostaju u Judeji, nego da se radi sigurnosti vrate u svoj galilejski Nazaret. Novi je strah, naime, nastao kad su čuli da je Arhelaj naslijedio Heroda. Sve je to prema proroštvu: Bog iz Egipta doziva Sina svoga. Bit će zvan Nazarećaninom.
U Nazaretu nastavlja se onaj prevažan i nimalo površan ni lagodan proces dječakova sazrijevanja. To je zasigurno najveća zasluga roditelja. Omogućuju četverostruk, isprepleten proces rasta: dob, jačanje – psihičko i fizičko, ljudska mudrost, Božja milost (Lk 2,40).
E da je to sada blagoslovljeni mir i kraj strašnih ugroza! Ali, upravo kad će ući u mladenačku dob, dječak se na hodočašću na svoju ruku odvaja od roditelja koji u prvi mah ne slute. A onda nastaje panika! Izgubio se. Do trećega dana – a treći je dan znak! – s velikom boli oni će ga tražiti. Svu ljubav svoju zabrinuta mama prelijeva u usrdno pitanje: »Sinko – dijete moje, zašto?« Neće se razumjeti, ali bit će im pokoran.
Nova je i na svoj način završna nevolja Svete Obitelji, kada šutljivi, tihi Josip odlazi s ovoga svijeta baš onako kako je i živio. Nema ni riječi o tome u Evanđelju, samo vidimo da je Marija ostala sama i onda kad je Isus napustio Nazaret i nastanio se u Kafarnaumu. Njegovi će ga prepoznavati kao drvodjeljina sina, zvat će ga Sinom Davidovim kako je najprije anđeo Josipa oslovio. A majčino srce pratit će Sina do kraja, sve do križa i uskrsnuća.
Kako spasiti obitelj? Tako da pažljivo, u miru, poslušaš što ti Bog govori po svojemu glasniku. Tako da mudro štitiš dijete i kad ga zemaljske moći pritišću, pa i kad treba u bijeli svijet poći. Kako spasiti obitelj? Tako da poštuješ Božji Zakon i svoje dijete Bogu posvetiš jer je njegovo. Tako da Isusu, Sinu Božjemu, svoju muku izneseš pa i onda kad ne razumiješ njegovu tešku riječ i onda kad jednom smrt dođe. Jer on je Janje, on je Žrtva; on, uskrsnuli, živi, vječni, posvećuje ljudski život sve od tajnovitoga časa začeća pa do posljednjega daha na zemlji.
