Sadržaj, poruka i teološko značenje liturgijskih čitanja u 25. nedjelju u god. A: Iz 55,6-9; Ps 145,2-3.8-9.17-18; Fil 1,20c-24.27a; Mt 20,1-16a
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Pomaže li ovo u otkrivanju i prihvaćanju Božje riječi? Vjerojatno je za egzistencijalno razumijevanje čuvenoga evanđelja o radnicima u vinogradu najbolje prisjetiti se kad nas je posljednji put netko angažirao da radimo za njega. Ili, još bolje, kada sam sam nekoga zaposlio i pravedno mu platio njegov trud? Očito je problem onih prvih, najmarljivijih, klasična, obična, tako ljudska – zavist. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana, za čitanje i slušanje:
Danas nam Božja riječ govori o Utjelovljenju i o Božjoj pravednosti koja je milosrđe, o Gospodinovim mislima koje su iznad naše i najtočnije i najpodrobnije računice.
Pavao otvoreno razmišlja. Bolje, daleko bolje bilo bi mu napustiti ovo tijelo i otići k Isusu koji je zdesna Ocu. Ali radi Isusovih vjernih u Filipima, kojima je prvima u Europi donio radosnu vijest i jako ih zavolio, bolje je da je u tijelu. U tijelu donosi plod. U tijelu – i kad živi, i kad umire – veliča Gospodina kao što duša Majke Marije od početka to čini.
Gospodaru vinograda bilo bi puno lakše da ostane u svojim veleposjedničkim dvorima, da se ne mora osobno naprezati i brinuti za vinograd. Ali evanđelje tri put ističe da on sam »izlazi«. Izlazi kao što je milosrdni otac izišao u susret i mlađemu, rasipnom sinu, i starijemu sinu koji se toliko rasrdio da nije htio ući. »Izlazak« je teološka riječ koja upozorava da je vječni Božji Sin napustio božansko dostojanstvo, veličanstvo i uzvišenu zaštitu nebeskoga dvora, i došao ovamo među nas.
Prvi dio proročke riječi iz Staroga zavjeta poziv je upućen zajednici: »Tražite, zovite!«. Slično će gospodar vinograda sam, izišavši na trg, potražiti radnike i osobno ih pozvati: »Dođite u moj vinograd! Dođite u moj izabrani narod, priključite se Domu Izraelovu!« »Tražite Gospodina dok se može naći«, zapisao je prorok. Prionite na posao dok je još radno vrijeme!
Bogu bi po logici bilo lakše da ostane zaogrnut svojom slavom u nedohvatljivim visinama, a mi nek se sami koprcamo na trgu našega svijeta i povazdan čekamo svoju sudbinu. Ali gospodar izlazi – na početku dana, pa oko devet sati ujutro, pa u podne, pa oko tri popodne i napokon sat prije kraja radnog dana. Opet i opet, ukupno pet puta! Njegova je inicijativa. On poziva, on obećava pravičnu plaću.
On će potom angažirati upravitelja da isplati radnike, i to tako da posljednji budu prvi. On se osobno susreće s nezadovoljnim buntovnikom koji s pravom prigovara jer je po pravdi svojim marljivim radom zaslužio više.
Biblijskih sedam puta – što znači pouzdano, cjelovito – domaćin kreće u akciju. Nije ostao zaklonjen, nedokučiv, iza debeloga zida udobnosti i nebeskoga dostojanstva, nego se utjelovio.
Posljednji dio prorokovih riječi u prvom čitanju izravan je Božji govor u prvom licu. Bit je proročke službe dati da Bog svojim vlastitim »ja« progovori: »Moje misli, moji putovi«.
U evanđelju domaćin će se pobunjeniku osobno obratiti kao prijatelju. Objasnit će mu na koji je način on dobar gospodar. Moje misli su da i onom posljednjemu isplatim cijelu dnevnicu. Moji puti su da s onim, što meni pripada, činim slobodno ono što ja hoću. Tako posljednji postaje prvi.
Ali tebe ne prezirem, nego cijenim tvoje dostojanstvo. Nas dvojica sklopili smo savez i ja ga držim. Poštujem te. Dobivaš punu nadnicu kako smo se pogodili, tako da živiš i ti i tvoja obitelj.
Zaista, što je teže? Je li teže podnositi svu tegobu i žegu dana, u znoju i naporu, na poslu u vinogradu? Ili je, najprije psihički, teže strepiti od jutra što li će biti sa mnom, trpjeti neizvjesnost jer nas nitko ne najmi? Što je veće: živjeti s Kristom u ovom današnjem svijetu ili je veći dobitak umrijeti i dovršiti zemaljski boj?
Evanđeoski odgovor već dobro znamo! Možda se Gospodinu vraća veliki grješnik, zlikovac, bundžija, koji je silan smrtni grijeh počinio i zaslužuje pravičnu pokoru. Ili pak Bogu dolazi onaj tko otpočetka marljivo želi poštivati i izvršavati zapovijedi, samo se u slabosti za neku sitnicu optužuje. U oba slučaja vrijedi isto. Bog naš, koji je velikodušan u praštanju, smilovat će se i jednomu i drugomu. Jesam li cijeli dan ljenčario i samo čekao, i tek o zadnjoj uri kao dobri razbojnik na križu prepoznao i prihvatio Božju ponudu, jesam li mrmljao zbog toga što se osjećam poniženo, uvrijeđeno, zato što se ravnam po svojim očekivanjima i proračunima, Bog mi je jednako milostiv i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Istu je presvetu cijenu spasenja, punu mjeru, božansku nadnicu i naknadnicu Otkupitelj platio, žrtvu pomirnicu prinio. Isti beskraj oproštenja Bog mi po toj žrtvi prijateljski daje. Tu žrtvu i danas na oltaru motrimo ne zlim, nego dobrim okom, klanjamo joj se, slavimo je.
