Uz današnje Evanđelje: petak 25. tjedna – novi nastavak niza: Religija i šport
Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.
Jao tebi, grade moj! Jao tebi jer će te tvoja oholost odvesti u pakao! Teške su Gospodinove riječi u današnjem evanđelju. Kafarnaum je, prema izričitom svjedočanstvu u onom drugom, Matejevom evanđelju, grad u kojem se Isus nastanio nakon što je ostavio Nazaret. Kafarnaum je njegov grad. Zato u Isusovoj prijetnji ima posebno mjesto i drukčiji izričaj.
Daleko nam je draže i ljepše, lakše nam je i više smo navikli, slušati od Isusa utjehu i ohrabrenje, a ne žestoku prijetnju, kao primjerice kad prvaku Petru govori da je Sotona, ili kad farizejima izlistava svih sedam “Jao vama!” ili kad s bičem u ruci raščišćava jeruzalemski Hram. I trener i sportaš daleko će radije čuti bodrenje i poticanje, nego li gledati kako im bolan poraz nad glavom visi i silan gubitak bodova.
Koliko god Isusova prijetnja bila dobronamjerna jer na vrijeme upozorava na Sudnji dan, na vječnost koja slijedi pred Božjom pravednošću, prijetnja je ozbiljna. I naši potresi i oluje ovdje u Hrvatskoj, i, još više, nažalost, nedavno stradanje od potresa u Maroku i od oluje u Libiji, upozoravaju nas da nije u pitanju samo pobožni osjećaj.
Korozain i Betsaidu, gradove izabranoga Božjega naroda, sveti Učitelj uspoređuje s poganskim Tirom i Sidonom koje Biblija dobro poznaje. Iz Sidona je zla kraljica Izebela. Isus najprije ističe da je u dva izraelska grada učinio mnoga čudesa. Jedno takvo točno znamo iz Markova evanđelja, kad je slijepca izliječio tako da više nije ljude oko sebe vidio kao neko drveće koje hoda, nego je sve jasno raspoznavao. Isus potom ističe da bi među poganima njegovo djelovanje donijelo ploda poput Ninive koja se na propovijed proroka Jone složno obratila.
Korozain se imenom spominje samo u ovoj prijetnji, ali Betsaida nam je dobro poznata. Iz Betsaide su Petar i Andrija i Filip (Iv 1,44; 12,21). U Betsaidu se Isus povlači sa svojim apostolima primjerice nakon što je čudesno nahranio mnoštvo (Mk 6,45) ili kad su se apostoli vratili s velike misije naviještanja evanđelja (Lk 9,10).
Kraj odlomka otkriva vrlo precizno. Već je primjerice kod proroka Amosa u Starom zavjetu bilo jasno: Mač i sigurno progonstvo, na koje unaprijed gorljivo upozorava, nisu njegove, nego Božje riječi. Isusova prijetnja oslobađa njegove apostole od silnoga pritiska. Ne moraju oni nužno pridobiti ljude za sebe. Autoritet koji oni zastupaju jest Isusov. Štoviše Isus sam je apostol, primio je poslanje od Boga. Evanđelje je srdačan poziv i živa ponuda. Mi ljudi i naši gradovi pred Bogom odgovaramo jesmo li se obratili ili ne, slušamo li Isusove riječi ili ne slušamo.
