Uz današnje Evanđelje: blagdan sv. Mateja, apostola i evanđelista (21. rujna) – novi nastavak niza: Religija i šport
Emisija “Poluvrijeme” na SPTV – Sportskoj televiziji. Biblijska razmišljanja o duhovnoj dimenziji športa. Hvala Bogu! Novi nastavak niza “Religija i šport” u suradnji našega Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana, s Hrvatskim olimpijskim odborom. Produkcija: Ivo Krištić.
Vrlo raširena bolest našega suvremenoga svijeta je sedentarnost – sjedilački način života. Stalno sjedimo i ne krećemo se. Sjedeći radim, sjedim dok vozim, sjedim za jelom, sjedim dok se s ljudima družim. Liječnici će se složiti: sport, gimnastika, trening, pravo je rješenje. I treba ne samo započeti, nego biti ustrajan!
Na današnji blagdan sv. Mateja, evanđelje nam govori o Isusu, liječniku duše i tijela, koji vidi čovjeka u njegovoj životnoj situaciji. Matej sjedi. Carinarnica je mogla biti i privatni biznis u kojemu je on za stranu, okupatorsku vlast vodio administraciju. Ubirao je porez i sve vrste nameta. I od same vječne proračunatosti i utjerivanja čovjeku je brzo dosta svega, a kako li ga tek drugi promatraju i doživljavaju? Nije čudo da je riječ “carinik” u jeziku evanđelja drugi sažetak za čovjeka koji čini grijeh.
Zaokret i korjenit nov početak očit je kod Mateja. I odgovara našoj naravi. Prije, u početku, evanđelje ističe kako su prvi Isusovi apostoli radikalno sve ostavili i pošli za njim. To je strahovit napor i lom: ostaviti sve. Ali to je i veliko oslobođenje, rješenje. Matej kreće u onu pravu i konačnu životnu pustolovinu. Slijedi Isusa. Polazi stopama svoga Učitelja. Usvaja njegov način života, njegov sud. Usvaja misli i osjećaje, nakane i želje Kristova Srca.
Nema više prebrojavanja carskoga sitniša, nema više divljega proganjanja dužnika, prijevare i utaje koja ne da snu na oči, nema više osude i psovke, straha i mržnje u pogledima bližnjih. Više se Matej ne klanja novcu, nego Bogu.
Redovito uz Matejev poziv vežemo i gozbu na kojoj je Isus sa svim carinicima i grješnicima, i učinkovito brani svoje učenike od farizejskoga napada.
Otkriva nam pritom radosnu poruku ovoga evanđelja. Odakle Mateju snaga da se odazove, i to smjesta, cijelom svojom osobom? Odakle to da on ustaje? U jeziku Pisma s njime se zbiva isto ono što će se zbiti s Isusom na dan Uskrsa kad bude nakon raspeća položen u grob.
Tajna je očito u Isusovu pogledu koji je pun milosrđa. Važnije mu je milosrđe od žrtve i vanjskog obdržavanja propisa. Njegov pogled traži grješnika koji se udara u prsa jer vidi što radi. Njega Isus poziva.
Rezultat koji će na kraju postići čudesan je. Koliko duša iz stoljeća u stoljeće nalazi hranu za svoj duhovni život u Matejevu evanđelju? Tko je u Novom zavjetu bolje istaknuo istinitost proroštava koja se ispunjaju u Isusu?
