Molitva iz Oaze (2)

Ne moraš mi reći ime
samo daj da me tvoja ljubav nosi u visine.
Duša mi žeđa za vrhovima visokih planina.
Jesenje me sunce zove da mu vratim topao pogled.
Podigni me, Tajanstveni, iz moje doline!
Na krilima orla poći ću
tamo gdje riječi prestaju.
Tamo gdje samo sveti
svoje haljine peru,
a blagoslovljene usne govore
tvoje ime
u jednoj pjesmi bez kraja.

05.10.2002.

p. Niko Bilić, SJ

About Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.