Prije ovih posljednjih ljetnih olujnih udara u prekrasnu nedjelju, 16. 7. 23.. proslavili smo važne jubileje Majke Božje Sljemenske. Neka ovo bude velika hvala cijeloj marljivoj ekipi – sada i tijekom mnogih godina – na svesrdnoj pomoći u životu kojim živi Župa Sljeme. Od srca hvala Župniku na pozivu! Ako ste htjeli poslušati, prisjetiti se, obnoviti, produbiti. Ovako smo razmišljali o Majci Mariji – učiteljici života na misi u sveti čas smrti Kristove, o trećoj uri od podneva, u 15 sati.
Uvijek na najbližu nedjelju uz Gospu Karmelsku (16. srpnja) slavimo Majku Božju Sljemensku – Kraljicu Hrvata. Ove godine Karmelska Gospa došla je upravo u nedjelju, točno onako kako je to bilo prije 90 godina kad je draga crkvica navrh Zagrebačke gore bila posvećena o tisućitoj godišnjici hrvatskoga kraljevstva i 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata. A prije 60 godina postala je sjedište župe.
Stari je latinski mudrac uočio da je Historia magistra vitae – Povijest nas uči životu. A vjerni Božji narod u Majci Mariji prepoznaje učiteljicu života. Sjetimo se onoga što dobro poznajemo! Promotrimo izbliza!
Marija, nazaretska zaručnica, ima srce tako spremno i otvoreno da može primiti glasnika Gospodnjega Gabrijela (Lk 1,28). Toliko je u sebi pozorna i bistra da razumije jezik anđelâ. Uz pomoć Pisma koje bilježi mesijansko proroštvo upućeno kralju Davidu, ona može shvatiti poruku (Lk 1,32). Davidovu potomku Bog će biti otac (2 Sam 7,14), dat će mu prijestolje Davidovo da na njemu kraljuje zauvijek (2 Sam 7,13.15).
Stvoritelj na početku govori: »Neka bude!« (Post 1,3). Marija će anđelu dati odgovor: »Neka bude!« (Lk 1,38). Njezin majčinski primjer toliko ulazi u život sina da će i on u Maslinskom vrtu u ključnom času iz dubine duše reći: »Neka bude!« (Lk 22,42).
Majka Božja Marija učiteljica je života jer u svome životu, u svome tijelu – svaka majka razumije! – posve konkretno daje prostor da se Riječ može utjeloviti (usp. Iv 1,14), da Sin Božji postane čovjekom. Pod njezinim srcem, u njezinu krilu. Od njezine krvi.
Marija je učiteljica života jer nije ostala zagledana u nebeskoga anđela, nego ide ususret živim ljudima – dapače, svojoj rodbini (Lk 1,39). Pomaže Elizabeti u posljednja tri mjeseca njezine trudnoće sve do rođenja Ivana Krstitelja (Lk 1,56).
Majka Božja Marija učiteljica je života jer zna moliti. Već pred anđelom ona je u razgovoru s Bogom. To je molitva. A potom će u judejskom gorju pred rođakinjom izreći: »Veliča duša moja!« (Lk 1,46) i tako će ovom uzor-molitvom dati biljeg službenoj molitvi Crkve tijekom svih vjekova.
Majka Marija je učiteljica života jer zna njegovati odnos i zajednički život s Josipom s kojim će svladavati znane bolne, brojne krize sv. Obitelji. Prva je kriza odmah na početku kad je, prije nego se sastadoše, začela po Duhu Svetom i otišla na dvanaest predugih tjedana, a u teškom razdoblju odvojenosti i nekomunikacije dvoje zaručnika, Josip smišlja kako da je potajice napusti (Mt 1,19).
Kriza je kad u visokoj trudnoći zbog administrativnoga propisa moraju na put, opet u Judeju, u Davidov grad, na svoje izvore. Prvi je to popis za tadašnjega upravitelja pa je gužva osobito velika (Lk 1,2). Kriza je sv. Obitelji kad za njih nije bilo mjesta premda je to njihov grad, pa se dijete rađa u štali (Lk 2,7).
Majka Marija učiteljica je života zato što ona, čista srcem, Boga gleda (usp. Mt 5,8), u svom naručju motri sinka svojega, svoga rođenoga koji je druga Božanska Osoba.
Majka Božja Marija učiteljica je života zato jer s Josipom svladava i mučnu, žestoku krizu kad Herod ubija nevinu dječicu (Mt 2,16). Toliko se Marija zna osloniti na Josipa, koji također razumije jezik anđelâ, da još iste noći spremno kreću u dobro znani, drevni biblijski Egipat (Mt 2,14). Ali vratit će se (Mt 2,21). I život u tuđini, kriza je sv. Obitelji koju su svladali, kriza koju naš narod i naše obitelji – tijekom povijesti i danas – dobro poznaju.
Marija je učiteljica života jer zna prebroditi i bolnu, gorku krizu u odgoju. Ne nekoliko sati, ne jednu noć, nego do trećega dana tražili su dvanaestogodišnjega sinka (Lk 2,46). Majka i u takvim prilikama zna uspostaviti komunikaciju, zna postaviti svoje pitanje i izreći bol (Lk 2,48). A tu se pokazuje i ono najvažnije: premda se nisu razumjeli, dječak je pošao s njima i bio im je pokoran, podložan (ὑποτασσόμενος Lk 1,51). Kad riječi dalje nisu plodne, postupci i djela vrijede!
Je li upravo to sveta taktika Isusove Majke u Kani Galilejskoj? Unatoč jedva shvatljivoj riječi sina (»Ženo, što ja imam s tobom?« Iv 2,4), ona vodi do prvoga znamenja (»početak znakova« Iv 2,11). Kao što je u početku uz pomoć proroštva mogla razumjeti nebesku poruku anđela, tako sada izravno iz Pisma uzima i primjenjuje rečenicu. Onda je to, u vrijeme nevolje po cijeloj zemlji, faraon rekao za Josipa Egipatskoga; sada Majka vidi da je to slika za novoga Spasitelja iz univerzalne nevolje: »Što god vam rekne, učinite!« (Post 41,55; Iv 2,5). U prvi plan Majka Marija dovodi one malene, poslužitelje (διάκονοι Iv 2,5.9). Oni sve izvode, oni znaju da se čudo događa (Iv 2,9).
Majka Božja Marija učiteljica je života zato jer spremno prihvaća novu Isusovu obitelj. Kad je s rođacima došla po njega, Gospodin tumači tko mu je brat i sestra i majka. Naravno da je ona prva koja izvršava volju Oca njegova koji je na nebesima (Mt 12,50)! Kad je ona pobožna žena pred Isusom, sinom, hvalila njezino majčinstvo i opet je Majka Marija učiteljica života. Ona je blažena jer je svoje dijete u majčinskoj utrobi nosila, na grudima ga hranila (Lk 11,27). Najmanjemu, kad je bio gladan, dala je jesti, kad je bio žedan, dala mu je piti; gologa je odjenula; kad bude uhićen i osuđen na raspeće, doći će k njemu na Golgotu (usp. Mt 25,35s). Ona je još blaženija jer je slušala Riječ Božju i čuvala je (usp. Lk 11,28). Pohranjivala ju je u svome srcu i prebirala (Lk 2,19.51). Počelo je to već onda kad je na početku stala razmišljati kakav je to anđelov pozdrav (Lk 1,29) i kad je pitala: »A kako će to biti?« (Lk 1,34). Udarila je temelje najprofinjenijoj kršćanskoj duhovnosti!
Je li upravo zbog toga spremna poslušati i posljednji nalog koji Gospodin daje prije svoje smrti? »Evo ti sina!« (Iv 19,26) zadaća je koju majka preuzima i tijekom svih vjekova do danas izvršava.
Majka Božja Marija učiteljica je života jer je poput majke udovice iz grada Naina bila uza svoga ljubljenog jedinca sve do groba. Onda, u Nainu, Isusu se sažalilo nad majkom udovicom kao da je točno vidio sudbinu svoje majke (Lk 7,13). Sada ona ostaje uz križ (Iv 19,25) i onda kad su ga svi njegovi odabrani ostavili i razbježali se od straha za vlastiti život (Mk 14,50).
Vrlo brzo vidi se kako je Majka Marija zdušno prihvatila zadaću koju je pod križem dobila. Kad su učenici na okupu u postojanoj, jednodušnoj molitvi i čekaju snagu odozgor, ona je s njima (Dj 1,14). Nitko ne treba pitati, svi mogu vidjeti! Nekoć davno Mojsiju je iz lica izbijala svjetlost zbog razgovora s Bogom (Izl 34,29). Sada Isusovoj Majci na licu piše kako je na uskrsni dan uživo susrela, ne više anđela, nego sina svoga koji radosno objavljuje: »Ja sam Sin Svevišnjega (usp. Lk 1,32)«. Ona prati Crkvu do samostalnosti koju daje Duh Sveti, vodi je kao majka, prva učiteljica, do punine života.
Majka Marija učiteljica je života jer poziva da svoje snage i uspjehe, svoje dobre plodove, stavimo u kruh na oltaru. Poziva nas da svoje čežnje i napore, svoje boli, zajedno s njom stavimo u vino u zlatnom kaležu.
